Evo već nedelju dana se ne smiruju kuknjave i žalopojke povodom odlaska ministra finansija Dušana Vujovića iz Vlade Srbije. „Odlazak najstručnijeg ministra“, „Vlada ostala bez jedinog eksperta“ ... smenjuju se naslovi u tabloidima.
Stabilizacija, konsolidacija, strukturne reforme
Oni koji ga hvale, manje-više navode ono što je i on, između ostalog, napisao u pisanoj ostavci:
„U vreme mog mandata ostvareni su merljivi rezultati, koji uključuju makroekonomsku stabilizaciju, fiskalnu konsolidaciju i definisanje strukturnih reformi neophodnih da se ovi rezultati, priznati u zemlji i u inostranstvu, trajno održe“.
Vujoviću se mora priznati da se na mestu ministra finasija održao četiri godine, retko je bio na udaru medija, a i strani činovnici koji na proputovanju svrate u Beograd da bi po milioniti put izjavili „Srbija na dobrom putu“ (i uzeli 10.000 evrića za tu avanturu) uglavnom nisu imali primedbe na njegov rad.
Treba reći i to da je Vujović diplomirao, magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Usavršavao se na prestižnom američkom univerzitetu Berkli. Bio je predstavnik Svetske banke u Ukrajini, kao i naš zastupnik u toj instituciji. Predaje na više fakulteta u svetu.
Stabilnost ostvarena isisavanjem iz džepa građana
A šta kritičari zameraju Vujoviću? Da je stabilnost ostvario protivustavnim smanjenjem penzija i plata u javnom sektoru, povećanjem poreza na imovinu, povećanjem brojnih akciza i verovatno svetskim fenomenom - uvođenjem akciza na struju. Nastavili smo da se prekomerno zadužujemo, a dobrim delom taj novac se slivao na račune stranih kompanija koje investiraju u Srbiji. Domaći investitori su, za mandata ove Vlade, potisnuti u drugi plan.
Od predstavljenog plana 2014. gotovo da ništa nije urađeno. Restrukturiranje državnih firmi nije ni započeto. Umesto otpuštanja u javnoj administraciji, u nju su ugurani mnogobrojni botovi i tapšači po mitinzima. A i borba protiv sive ekonomije je vrlo diskutabilna. Zanimljivo je da ni Vujovićevi kritičari ne pominju posledice njegovog ministrovanja po poljoprivredu.
Da li se sa Terazija vidi seljak?
Sudbina seljaka „kroji se“ u svetom trojstvu: premijer, ministar finansija i ministar poljoprivrede. U doba fenomena „stabilokratije“ oličenih u Erdoganu, Putinu, Orbanu, Vučiću i drugm, trojstvo neizostavno treba proširiti – predsednikom. Dovoljno da jedan ispadne iz igre i kako u logičkoj matematici, tačnije tautologiji rezultat je negativan. Da ne prozivam ostale, ovde je Vujović izvesno bio „ne te“.
Kao i većina pripadnika „beogradskog kruga dvojke“ i Vujović je na poljoprivredu gledao kao na nešto egzotično, poput romansiranih saga sa Discovery channel-a.
Da podsetim, pola godine pre Vujovićevog postavljenja, uredbom Vlade Srbije o raspodeli podsticaja u poljoprivredi subvencije po hektaru su smanjene na 4.000 dinara po hektaru. Do 20 ha površine. Vujović je tu politiku nastavio. Agrarni budžet, za njegova mandata, nije dostigao zakonski propisanih 5%. A od silnih obećanja da će seljaku biti pomognuto da prebrodi posledice suše iz 2017. nije bilo – ništa. Nije hteo ministar da se odrekne slatkih prihoda od akciza pa tako iako je puno obećavano nije se ostvario plan o jeftinijem „plavom dizelu“ za poljoprivrednike. U priču ministra poljoprivrede Branislava Nedimovića da će za seljaka biti jeftinijeg dizela samo kada se stvore uslovi da se preduprede eventualne zloupotrebe verovatno ni on sam ne veruje.
Sit gladnom ne veruje. Tako je bilo i biće. Namera svog ovog nečinjenja može imati dva traga. Prvi, skinuti sa državne sise sve što se može, bez obzira na posledice; ili drugi, da najmanji poljoprivrednici odustanu od proizvodnje hrane i da zemlju prodaju onim većim, koji su, opet, ostali bez državnog zemljišta namenjenog tzv. „investitorima“.
Bilo kako bilo, seljaci neće puno tugovati za ministrom finansija kom želim dugogodišnje uživanje u zasluženoj penziji.
A Mali?
Ima onaj fazon kada su u svemir lansirane svinje i Muja. I sa razglasa u svemirskom brodu se čuje: „Svinja 1 da uključi akcelerator“, „Svinja 2 da vodi računa o visini“, „Svinja 3 da pošalje meteorološke parametre“, „Mujo, nahrani svinje i nemoj ništa da diraš“.
Nakon gradonačelnikovanja Siniši Malom je (gotovo izvesno) pronađeno uhlebljenje u Vladi, na mestu ministra finansija. Kao i ja, i brojni ekonomisti, čija promišljanja ovih dana prenose mediji, očekuju da ministruje po sistemu „naređenje-izvršenje“. Lično, želim mu što manje povezivanja sa brojnim aferama, što je krasilo njegovo činjenje u predhodnom periodu.
Zbog njega, a i zbog nas.