Reklama
  • Stav

Slabosti Zakona o poljoprivrednom zemljištu

ponedeljak, 26. mart 2007.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu je već u prvoj godini primene prouzrokovao brojne i nepoželjne konfrotacije između vlasnika registrovanih individualnih poljoprivrednih gazdinstava i radnika i rukovodstva neprivatizovanih odnosno radnika i vlasnika privatnih poljoprivrednih preduzeća, zbog čega je neophodna svestrana i kritička analiza održivosti pojedinih njegovih odredbi.

Na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu 14. marta 2007. godine održan je Naučno-stručni skup na kome su razmatrane dve aktuelne agrarno-političke teme:

  1. Da li su Srbiji potrebni veliki agrobiznis sistemi?
  2. Slabosti  Zakona o poljoprivrednom zemljištu i potreba njegove hitne izmene.

Skup su organizovali Društvo agrarnih ekonomista Srbije (DAES) i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, u saradnji sa Privrednom komorom Srbije, uz prisustvo predstavnika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS (g. Danilo Golubović – državni sekretar, g. Zoran Knežević – načelnik Odeljenja za agrarne resurse). Pored njih,  učešće u radu skupa su uzeli naučni radnici sa Poljoprivrednog fakulteta Novom Sadu i instituta iz oblasti agroprivrede, predstavnici Privredne komore Vojvodine i većeg broja regionalnih privrednih komora, Zadružnog saveza Srbije, većeg broja poljoprivrednih preduzeća i zemljoradničkih zadruga i Saveza samostalnih sindikata Srbije i Vojvodine.

Na osnovu uvodnih izlaganja predstavnika organizatora Skupa (prof. dr Miladin Ševarlić, g. Milan Prostran, prof. dr Ratko Nikolić, prof. dr Dragan Glamočić), agrobiznis firmi (g. Dragan Satarić – PIK Bečej, Zoran Jezdović - PIK Zlatibor) i Saveza samostalnih sindikata Vojvodine (g-đa Jelena Češljević), kao i većeg broja diskusija u toku četvoročasovne rasprave, a u cilju upoznavanja šire naučne i stručne javnosti, nadležnih državnih organa i parlamentarnih političkih stranaka, DAES je, u svojstvu izvršnog organizatora, uobličio sledeće:

Zaključke

  1. U poljoprivredi i agroindustriji se stvara oko 35% društvenog proizvoda a poljoprivredno-prehrambeni proizvodi učestvuju sa 20% u vrednosti izvoza Srbije, čemu značajno doprinose velike agrobiznis firme – i to neuporedivo više nego što je njihovo učešće u korišćenju raspoloživog zemljišta (uključujući i korišćene površine u državnoj svojini).
  2. Imajući u vidu značaj i ulogu agroprivrede u privrednoj strukturi naše zemlje, učesnici Skupa su na kraju rasprave jednoglasno zauzeli stav da aktivnosti Ministarstva poljoprivrede treba da dobiju veći značaj u programu rada Vlade i u budžetu Republike Srbije a ministar poljoprivrede treba da bude adekvatna stručna i politička ličnost koju će podržavati dominantni deo naše nauke i struke i većina proizvođača u svim sektorima vlasništva (zemljoradnička domaćinstva, zadruge i preduzeća), odnosno ličnost koja će da okuplja i aktivira domaću "pamet" i proizvođače a ne da ih svojim izjavama i postupcima javno omalovažava i diskriminiše kao što je to često bio slučaj u protekle tri godine.
  3. Nasuprot praksi u proteklih tri godine, u realizaciji buduće agrarne politike nedopustivo je da ogromna većina neregistrovanih zemljoradničkih gazdinstava (od 95% u 2004-toj do 65% krajem 2006-te) ostanu potpuno izvan delokruga rada Ministarstva poljoprivrede, kao i da određene mere agrarne politike potpuno diskriminišu pojedine vrste subjekata privređivanja (zadruge i preduzeća) u poljoprivredi Srbije. Poseban problem je odsustvo transparentnosti u realizaciji pojedinih aktivnosti Ministarstva poljoprivrede (nedostupnost spiska registrovanih poljoprivrednih gazdinstava kojima su odobreni dugoročni krediti), što ima izrazito negativne političke konotacije u pogledu kredibiliteta ne samo resornog ministarstva već i Vlade Srbije.
  4. Na osnovu naučno-stručnih argumenata nesporno je da su Srbiji potrebni i veliki agrobiznis sistemi, i to:
    1. kao nosioci horizontalne (u cilju interesnog povezivanja porodičnih gazdinstava i manjih preduzeća i zadruga bez sopstvenih prerađivačkih i distributivnih kapaciteta) i vertikalne integracije (radi efikasnijeg i ekonomičnijeg funkcionisanja reprodukcione celine proizvodnje, prerade i plasmana) i
    2. kao nacionalni agroprivredni lideri sa savremenom tehnikom i tehnologijom proizvodnje i organizacije resursno i ekonomski potencijalno konkurentne na međunarodnom tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
  5. Zakon o poljoprivrednom zemljištu je već u prvoj godini primene prouzrokovao brojne i nepoželjne konfrotacije između vlasnika registrovanih individualnih poljoprivrednih gazdinstava i radnika i rukovodstva neprivatizovanih odnosno radnika i vlasnika privatnih poljoprivrednih preduzeća, zbog čega je neophodna svestrana i kritička analiza održivosti pojedinih njegovih odredbi. Njegova osnovna slabost proizilazi iz organizaciono-tehnološki i ekonomski anahronog omogućavanja usitnjavanja velikih uređenih zemljišnih kompleksa u državnoj svojini i devastaciji izuzetno značajnih sredstava uloženih u programe uređenja i zaštite državnog poljoprivrednog zemljišta u proteklih pet decenija. Nasuprot rasparčavanju uređenih zemljišnih kompleksa, na uređenju usitnjenih i obrađivanju stotine hiljada hektara neobrađenih oranica praktično ništa nije učinjeno u proteklim godinama. Zbog toga je obim poljoprivredne proizvodnje (posebno stočarske) još uvek značajno ispod nivoa koji smo ostvarivali dalekih 1980-tih, a danas sve više zaostajemo i u odnosu na rezultate susednih zemalja (Mađarska, Bugarska, ...) koje su tada bile daleko iza Srbije.
  6. Smatramo da Zakon o poljoprivrednom zemljištu treba po hitnom postupku dopuniti i izmeniti tako da zemljište u državnoj svojini ostane na korišćenju:
    1. neprivatizovanim poljoprivrednim preduzećima do okončanja njihove privatizacije i zemljoradničkim zadrugama do donošenja novog zakona o zadrugama;
    2. privatizovanim poljoprivrednim preduzećima kojima je državno zemljište neophodno radi obezbeđenja tzv. sanitarnog koridora oko farmi i za proizvodnju stočne hrane za održivi razvoj stočarskih farmi, proizvodnju semenskog i sadnog materijala u kooperaciji sa naučno-istraživačkim institutima i drugim ovlašćenim semenskim firmama i proizvodnju poljoprivrednih sirovina neophodnih za rentabilno korišćenje ranije nabavljene mehanizacije i izgrađenih doradnih i prerađivačkih kapaciteta tih preduzeća;
    3. poljoprivrednim preduzećima i zadrugama dok ne istekne eksploatacioni period investicionih ulaganja u programe uređenja i zaštite državnog zemljišta, a po osnovu prava korišćenja i raspolaganja stečenih pre donošenja predmetnog Zakona;
    4. za sve napred navedene slučajeve visinu zakupnine treba da određuje resorno ministarstvo, a na bazi već utvrđenog katastarskog prihoda za predmetno zemljište.

Ostali predlozi za izmenu i dopunu Zakona o poljoprivrednom zemljištu biće dostavljeni Ministarstvu poljoprivrede i Odboru za poljoprivredu Skupštine Republike Srbije.

Prof. dr Miladin M. Ševarlić Predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije

Miladin Ševarlić

Prof. dr Miladin M. Ševarlić Predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije

Slabosti Zakona o poljoprivrednom zemljištu

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!