Reklama
  • Zaštita bilja

Da li je moguće globalno povećati proizvodnu hrane sa manje pesticida?

Stotine nevladinih organizacija već su pozvale na ukidanje ili drastično smanjenje upotrebe pesticida, obično bez odgovora na pitanje kako da zamenimo useve koji bi usled toga bili desetkovani od patogena — što može biti i do 50% za pšenicu, do 70% za kukuruz i do 80% za pirinač

Predsednik Syngenta Crop Protection Jon Parr je za potral MarketWach napisao zanimljivu kolumnu o tome da li je globalno moguće povećati proizvodnju hrane uz smanjenje upotrebe pesticida.

2021-Jon-Parr.jpg (55 KB)
Jon Parr, Syngenta Crop Protection 

UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu o svom globalnom indeksu cena hrane objavila je da je hrana poskupela više od 3% u avgustu i sada je skoro 33% veća nego u ovo doba prošle godine.

Analitičari samo deo ovog skoka cena pripisuju uskim grlima zbog COVID-19 i nedostatka radne snage. Dominantna je činjenica da svet ne proizvodi dovoljno hrane da zadovolji potrebe rastuće populacije. Cene hrane stalno rastu već dve decenije, brišući pri tome dobitke u produktivnosti i pristupačnosti ostvarene tokom Zelene revolucije 1960-ih i 70-ih godina.

Čini se da kreatori politike nisu svesni da, prema UN-u, skoro 40% svetske populacije ne može sebi da priušti zdravu ishranu. Umesto toga, čini se da pretpostavljaju da je poljoprivreda u velikoj meri rešila izuzetno složen problem proizvodnje zdrave, obilne i bezbedne hrane.

Ta pretpostavka dovodi do zahteva iz ekoloških organizacija da odbacimo tehnologije koje su modernu poljoprivredu učinile tako produktivnom. Reč je o insistiranju da se zabrani gmo, mineralna đubriva i pesticidi, a ponekad čak i mehanizacija. Ali pesticidi su obično glavni kandidat za eliminaciju.

Na Konferenciji UN o klimatskim promenama u Glazgovu, ovi zahtevi su postali oštriji, a sve u ime borbe protiv klimatskih promena. Poljoprivreda je u Glazgovu “na nišanu” jer čini oko 10% svih emisija gasova staklene bašte.

Pa ipak, ukoliko ne možemo da nastavimo da činimo poljoprivredu produktivnijom na zemljištu koje se već obrađuje, farmeri širom sveta neće imati izbora osim da krče više šuma i prirodne vegetacije kako bi proizveli dodatnu hranu koja će svetu biti potrebna u narednim godinama. A raščišćavanje tog zemljišta samo bi pogoršalo klimatski problem, jer su šume i druge prirodne biljke glavni prirodni način uklanjanja ugljen-dioksida iz atmosfere.

Stotine nevladinih organizacija već su pozvale na ukidanje ili drastično smanjenje pesticida, obično bez odgovora na pitanje kako da zamenimo useve koji bi usled toga bili desetkovani od patogena — što može biti i do 50% za pšenicu, do 70% za kukuruz i do 80% za pirinač.

Malo ko će priznati da bi globalna glad mogla da se pridruži klimatskim promenama kao egzistencijalnom problemu.

Kampanja protiv savremenih sredstava za zaštitu bilja eskalirala je prošle godine kada je Evropska komisija objavila da će kao središnji deo svoje nove poljoprivredne politike pokrenuti plan za smanjenje upotrebe pesticida za 50% i utrostručiti količinu poljoprivrednog zemljišta pod organskom proizvodnjom.

Komisija kao da nije primetila da su dva cilja direktno u suprotnosti jedan sa drugim. Organski farmeri su veliki korisnici pesticida; oni samo više vole starije hemikalije kao što je bakar sulfat, koji je toksičniji jer mora da se koristi u mnogo većoj količini jer je manje efikasan. Nije bilo priznanja da bi zbog toga što je organska poljoprivreda mnogo manje produktivna od konvencionalnih metoda – obično za jednu trećinu – postalo neophodno da se mnogo više prirodnog staništa pretvori u poljoprivredno zemljište ako Evropljani žele da imaju dovoljno hrane.

Evropa i Severna Amerika su nekada iskusile nivoe hronične neuhranjenosti uporedive sa najsiromašnijim regionima sveta danas. Tek revolucija u produktivnosti useva započeta posle Drugog svetskog rata, omogućena savremenim pesticidima, stvorila je obilje koje mnogi sada uzimaju zdravo za gotovo. Prinosi useva, koji su u suštini, ostali u stagnaciji tokom prethodnog veka, dramatično su porasli nakon rata, sa poljoprivrednicima koji su u narednim decenijama uzgajali dva, tri, pa čak i pet puta više na svakom jutru zemlje.

Velike zasluge pripisuju se naprednim hibridima, GMO i mineralnom đubrivu. Bez obzira na inovacije u hemijskoj zaštiti useva, drugi napredak bi jednostavno učinio sve te biljke privlačnijim za 90.000 štetočina i bolesti koje su mučile poljoprivredu tokom ljudske istorije.

Sa klimatskim promenama koje podstiču migraciju štetočina i bolesti, kao i razvojem novih vrsta pretnji, svetski farmeri se sada bore protiv sve neuhvatljivijeg skupa neprijatelja.

Čak i sa savremenim pesticidima, farmeri gube i do 40% useva zbog štetočina i bolesti. Bez pesticida, gubici bi bili katastrofalni: čak 50% za pšenicu, skoro 70% za kukuruz i skoro 80% za pirinač.

Zato su farmeri koji datiraju još od starih Sumerana koristili pesticide. Zbog toga svi farmeri danas koriste pesticide — iako je niža efikasnost organskih pesticida ključni razlog zašto je organski prinos u proseku 30% manji od prinosa konvencionalnih poljoprivrednih metoda.

Iz perspektive životne sredine, neprijateljstvo prema modernoj tehnologiji pesticida nema mnogo smisla. Od 1960-ih, kao odgovor na zabrinutost potrošača, hemijska industrija naporno je radila sa poljoprivrednicima na smanjenju nepotrebne upotrebe pesticida.

Hemijske inovacije su smanjile toksičnost pesticida za 98%, smanjile primenjenu količinu po hektaru za 60% i postojanost pesticida u životnoj sredini za više od polovine.

Studija pesticida korišćenih u Kaliforniji, veoma raznolikoj poljoprivrednoj državi, pokazala je da je 97% manje toksično od kofeina u kafi.

U međuvremenu, koristi od prinosa znače da američki farmeri uzgajaju tri puta više hrane nego 1950. na 10% manje zemlje, štedeći 120 miliona hektara. To je dvostruko više od ukupne površine svih američkih nacionalnih parkova. Studija istraživača sa Stanforda otkrila je da su moderne poljoprivredne tehnologije takođe spasile 590 gigatona ekvivalentne emisije CO2 od ispuštanja u atmosferu, što je jednako oko jedne trećine svih gasova staklene bašte iz svih izvora između 1850. i 2005. godine.

Svet je prestao da pravi napredak u borbi protiv gladi pre 10 godina, a sada brojke ponovo rastu. Taj mračni trend nagoveštava opadanje zdravlja, uključujući rastući nivo smrtnosti novorođenčadi, zaostajanje dece u razvoju i kompromitovani imuni sistem, što dovodi do čitavog niza bolesti koje onemogućavaju život.

Da neko ne veruje da takva patnja u dalekim mestima nije njihov problem, nesigurnost hrane stvara političku i društvenu nestabilnost široko rasprostranjenih razmera. U 2008, privremeni skokovi cena hrane izazvali su nerede širom Afrike, Azije i Bliskog istoka. Visoka cena hleba je bila ta koja je zapalila arapsko proleće 2011. i izbegličku krizu koja je zahvatila Evropu nekoliko godina kasnije.

Procenjuje se da ćemo morati da uzgajamo 70% više hrane do 2050. da bismo nahranili 10 milijardi ljudi koji će naseljavati planetu.

Samo uz kontinuirane inovacije u poljoprivredi možemo se suočiti sa izazovima životne sredine i bezbednosti hrane koji su pred nama. Te inovacije uključuju biološke i druge oblike zaštite useva, digitalno preciznu poljoprivredu, genetska poboljšanja biljaka, nove i poboljšane vrste đubriva i — da, kada i gde je potrebno — ekološki odgovornu upotrebu pesticida.

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!