Reklama
  • Stočarstvo

Farmsko gajenje japanske prepelice (2)

Farme za gajenje prepelica u podnom sistemu držanja je poželjno graditi po principu fazanerija, sa zatvorenim objektima ispred kojih se nalaze veliki ispusti (volijere). U zavisnosti od obima proizvodnje, postoje tri osnovna sistema smeštaja prepelica: avijarni, podni i kavezni.

Prilikom smeštaja mora se voditi računa da su prepelice vrlo živahne, plašljive i poludivlje ptice. Farme za gajenje prepelica u podnom sistemu držanja je poželjno graditi po principu fazanerija, sa zatvorenim objektima ispred kojih se nalaze veliki ispusti (volijere). Ukoliko se gaje prepelice nosilje u kavezima onda se farme grade kao živinarnici za koke nosilje.

Životni prostor je bitan preduslov za uspeh gajenja. Na 1m2 podnog prostora može se gajiti 80-100 ptica do uzrasta od 5 nedelja. U sistemu tova prepelica na 1 m2 gaji se 70-80 ptica. Za odrasle prepelice u kaveznom sistemu držanja dovoljno je da se obezbedi 1,25-1,45 cm2 po ptici. Odrasle prepelice uspešno će se proizvoditi u podnom sostemu gajenja ako imaju 130 cm2 prostora po ptici. Ukoliko se grade i ispusti poželjno je da se obezbedi minimalno 1m2 za 5-10 ptica. U zajedničkim boksovima nisu potrebna gnezda jer prepelice nose po prostirci. To je razlog da se prepelice više gaje u kavezima.

Potreban prostor za hranjenje će biti zadovoljen ako se jedna okrugla tacna promera 50 cm obezbedi za 80-100 pilića. Odrasloj prepelici treba obezbediti 1,25 do 2,5 cm prostora na hranilici. Za napajanje, ukoliko se koriste okrugle standardne pojilice od 3 l, dovoljna je jedna za 80 pilića. Za odrasle se mora ispoštovati normativ 0,6 cm prostora na pojilici po ptici. Odrasle prepelice lako se naviknu na nipl pojilice i šolja pojilice. Jedna takva pojilica trebalo bi da se postavi za svakih 5 ptica.

Potrebna temperatura u prvoj nedelji uzrasta prepelica treba da je oko 35 °C, a kasnije se svake nedelje smanjuje za 3,5 °C, sve dok pilići potpuno ne operjaju, a to je u uzrastu od 3-4 nedelje. Optimalna temperatura za nosilje je od 20 do 22 °C, a za brojlere 22 do 23 °C. Relativna vlažnost vazduha trebalo bi da se kreće u rasponu od 60-75%. Objekti u kojima se gaje prepelice moraju se provetravati, ali se mora obratiti pažnja da se izbegnu direktna promaja i hladnoća. Sistem ventilacije mora biti takav da se obezbedi 4-6 m3 svežeg vazduha po 1 kg telesne mase na sat. Svetlosni režim je takođe bitan za uspeh gajenja i treba da se prilagodi uzrastu ptica.

U zavisnosti od obima proizvodnje, postoje tri osnovna sistema smeštaja prepelica: avijarni, podni i kavezni. Avijarni sistemi se obično koriste za odgoj i držanje egzotičnih prepelica, bilo napolju ili unutra. Podni sistemi se koriste za male i srednje farme. Komercijalne farme gde se drže ptice intenzivno, uveliko koriste samo kavezne sisteme, same ili u kombinaciji sa podnim sistemima.

Odgajivači prepelica ornamentalnih, retkih ili egzotičnih vrsta često koriste avijarne sisteme. Oni su zasnovani na konceptu da se kokama i petlovima obezbedi strukturno obogaćena sredina koja im omogućava da sprovode svoje specifične individualne i socijalne navike i konforno ponašanje. Dnevni ritam je stimulisan prirodnom dnevnom svetlošću potpomognutom veštačkim osvetljenjem ako je to potrebno. Glavne odlike koje se ostvaruju u bilo kojem avijarnom sistemu držanja su: dnevna svetlost, sedala, hrana i voda po želji na različitim nivoima gnezda i prostirka koja se može grebati (zemlja, ukoliko je to napolju).

Podni sistemi smeštaja znatno variraju u metodama izgradnje i u kapacitetu. Osnovna razlika je u tipu poda koji se koristi. Konvencionalni sistem držanja na prostirci je takav sistem gde se pod pravi od betona i pokriva prostirkom leti debljine 3-5 cm a zimi 5-8 cm. Prostirka se zamenjuje nakon svakog završenog ciklusa proizvodnje (turnusa), odnosno iseljavanja prepelica. Objekat se temeljno čisti, pere, dezinfikuje, a potom stavlja nova, čista prostirka.

Sistem duboke prostirke je sličan konvencionalnom sistemu, ali umesto izbacivanja prostirke između turnusa, preko postojećeg se dodaje novi sloj čiste prostirke. Princip koji važi u ovom slučaju je da fermentacija stajnjaka proizvodi dovoljno toplote da uništi štetne mikroorganizme. Taj sistem je jeftin, ali se javljaju određeni problemi, pa često i nezgode u određenim klimatskim uslovima.

Sistem podruma za sakupljanje izmeta iako nije uobičajen na farmama prepelica, sa neznatnim modifikacijama, može biti dobar za držanje prepelica sa velikom gustinom naseljenosti, pošto obezbeđuje bolju cirkulaciju vazduha i smanjuje rizik od bolesti, koje su česte zbog direktnog kontakta ptica i njihovog fecesa (npr. kokcidioza). Sistem se sastoji od podruma ispod rešetkastog ili žičanog poda. Pod je konstruisan na visini 1-3 m i načinjen od jake žičane mreže, ne šire od 50x50 mm.

Kavezni sistemi gajenja prepelica široko se koriste u komercijalnim farmama u proizvodnji jaja, kako za nasad, tako i konzum i proizvodnji mesa, kao i za odgoj podmlatka. Objekti su slični po veličini onim kod podnog sistema držanja, izuzev što su ptice smeštene u kavezima.

Za smeštaj prepelica nosilja uglavnom se koriste dva tipa kaveza: kavezi za pedigriranje (individualnu kontrolu) i grupni. Kavezi za pedigriranje su dimenzija 12,7x20,32x25,4 cm, a predviđeni su za jedan par prepelica. Kolonski kavezi dimenzija 61x61x25,4 cm su namenjeni za smeštaj oko 25 prepelica, dok u kavezu 61x122x25,4 cm može da se gaji 50 prepelica. Kavezi se kombinuju u baterije koje mogu biti više ili manje automatizovane i mehanizovane. Slični sistemi baterija se koriste i za intenzivnu proizvodnju mesa pepelica, ali su oni bez nagnutog poda. Danas odgaivači prepelica prave kaveze različitih dimenzija. Za izradu koriste obično žičanu mrežu i drvene letve, međutim, nedostatak ovih kaveza je što su nestandardnih dimenzija, a krišćenje drveta otežava održavanje higijene. Druge alternative su da se adaptiraju kavezi za kuniće, kokoške ili brojlere koji se mogu složiti po visini u dva ili tri sprata.

Zaključak

Iz ovog kratkog pregleda uslova smeštaja se vidi da se japanske prepelice mogu manje ili više intenzivno gajiti u farmskim uslovima. Zašto se one ne gaje u većem broju ima više razloga koji su već pomenuti, ali činjenica je da ova proizvodnja ima svoje mesto u ukupnoj živinarskoj proizvodnji. Interes za gajenje prepelica sve više raste, za sada kao alternativna nekonvencionalna proizvodnja, ali u skoroj budućnosti sigurno će se i u našoj zemlji pojaviti i određen broj farmera kojima će to biti osnovna proizvodnja.

Prof. dr Niko Milošević, prof. dr Boriša Supić, doc. dr Lidija Perić, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad Savremena poljoprivreda

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!