Reklama
  • Intervju

Mažić: Osluškivati svetske trendove

Novi trendovi idu ka proizvodima sa manje masnoća — liht proizvodi, proizvodi sa manjim sadržajem natrijuma (soli), proizvodi od najkvalitetnijih delova mesa, paštete sa raznim ukusima i sl. Sve više se priča o organskom uzgoju grla, tako da organski proizvodi moraju da se favorizuju ka određenim segmentima potrošača.

Jedan od ređih konsenzusa u našoj javnosti mogao bi biti onaj o Miloradu Mažiću i činjnici da je reč o našem najboljem fudbalskom sudiji svih vremena.

2019-milorad-mazic
Milorad Mažić

Manje je poznato, međutim, da je Mažić završio osnovne studije na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu na smeru Agroekonomija. Magistarski rad je odbranio 2006. godine, a doktorirao je na matičnom fakultetu septembra 2018. godine na temu: “Mogućnosti poboljšanja konkurentske pozicije Republike Srbije na međunarodnom tržištu mesa“. Od 2006. godine zaposlen je u kompaniji Zlatiborac, gde je regionalni direktor. U intervjuu za bilten „Za našu zemlju“ Mažić je govorio o izazovima u izvozu mesa na ino tržište.

Doktorirali ste na značajnoj temi - izvozu mesa iz Srbije. U izradi rada uključili ste savremene modele i metode istraživanja uz praktični pristup rešavanju problema. Koji su, po vama, faktori koji su doveli do značajnog smanjenja proizvodnje goveda, svinja, živine i ovaca u Srbiji?

Činjenica je da se stočarstvo nalazi u dubokoj sveobuhvatnoj krizi u našoj zemlji. Uzroke treba tražiti u veoma nestabilnom tržištu u Srbiji. Takođe, jedan od razloga jeste nizak životni standard stanovništva koji se očituje u maloj kupovnoj moći i niskoj potrošnji mesa. Ona je daleko manja u odnosu na razvijene zemlje sveta. Jedan od razloga treba tražiti u nerealno visokom uvozu stoke za klanje i mesa po niskim cenama, koje obaraju i cene naših uzgajivača stoke. Često pariteti cena stoke za klanje i osnovnih hraniva nisu bili stimulativni za proizvođače da povećaju svoj tov. Ekonomska nemotivisanost takođe utiče na uzgajivače, pa smanjuju tov i proizvodnju uopšte.

Šta bi se moglo reći o strategiji u ovom sektoru poljoprivrede?

Neophodna je dugoročna i konzistentna politika u ovoj oblasti. Mora se uzeti u obzir da je stočarstvo specifično i da ne može brzo da se revitalizuje, naročito govedarstvo. Tov u govedarstvu traje više od godinu dana, te proizvodnja ne može brzo da se prilagodi tražnji na tržištu. Politika podsticaja odnosno mere agrarne politike, treba da budu tako definisane da uvaže sve specifičnosti u stočarskoj proizvodnji. Agrarna politika bi trebalo da odigra značajnu ulogu u revitalizaciji stočarstva u našoj zemlji.

Često naglašavate značaj standardizacije u oblasti proizvodnje mesa i mesnih prerađevina. Svedoci smo da veliki broj proizvođača ne zadovoljava standarde. Šta treba da se uradi po ovom pitanju?

Mora se stalno raditi na zootehničkim i zoogijenskim merama u stočarstvu. Neophodno je poboljšanje rasnog sastava stoke, ka rasama koje imaju veću produkciju mesa i mleka. Meleze treba apsolutno smanjiti na najmanji broj. Pored rasnog sastava, neophodnu pažnju treba posvetiti i odgovarajućoj, odnosno optimalnoj strukturi ishrane životinja. Optimalna ishrana bitno se odražava na povećanje efikasnosti proizvodnje i na niže cene stoke za klanje.

Značajna tema za stočarstvo svakako je i izvoz stoke za klanje. Koje su perspektive za budućnost ovog segmenta proizvodnje?

Kada se priča o izvozu, apsolutno ne odobravam izvoz stoke za klanje. Razloga je više. Pre svega, postiže se niska profitabilnost izvoza. Sve visoko razvijene zemlje teže da izvoze proizvode viših faza prerade — meso i prerađevine. Na taj način optimalno se koriste kapaciteti za preradu, upošljava se radna snaga i ono što je najbitnije, povećava se profitabilnost izvoza uopšte. Država treba da stimuliše izvoz viših faza prerade, mesa i prerađevina od mesa, a da sankcioniše izvoznike grla za klanje na odgovarajući način.

U prošlom veku, uz prednosti i mane, funkcionisao je državni program otkupa stoke za potrebe robnih rezervi. Postojao je i sistem plaćanja po grlu za predatu stoku. Kako komentarišete način na koji danas stimulišemo proizvođače stoke?

Organizovani tov od strane klanične industrije davao je svoje rezultate u prošlosti. Na taj način proizvođači proizvode za poznatog kupca, unapred je definisana cena, kao i uslovi prodaje. Neophodno je vratiti ovaj način uzgoja stoke, jer bi se to pozitivno odrazilo na povećanje uzgoja i proizvodnje, što bi opet imalo dobre posledice na izvozne količine. Osnovna karakteristika u visoko razvijenim zemljama jeste da se ne plaća grlo po isporuci na bazi telesne mase. Na taj način proizvođači nisu zainteresovani za poboljšanje rasnog sastava, a pogotovo nisu stimulisani na podizanje kvaliteta. Naime, u razvijenim zemljama plaća se na osnovu učešća mesa u telesnoj masi — na taj način postoji ekonomska zainteresovanost proizvođača, odnosno uzgajivača na visok kvalitet, manji sadržaj masti, a veći sadržaj mišićne mase.

Proizvodnja živinskog mesa u poslednjim godinama raste. Bez obzira na tu činjenicu, mi za razliku od BiH, ne možemo da izvozimo živinsko meso u zemlje EU, iz razloga nepoštovanja EU pravilnika i karantinskih bolesti. Gde je nastao problem?

Srbija bi uskoro mogla da dobije “zeleno svetlo” za izvoz pilećeg mesa u Evropsku uniju. Živinarski sektor je već godinama pod blokadom zbog neusaglašenih propisa o praćenju salmonele kod životinja. U našoj zemlji počeo je od skora da se primenjuje pravilnik koji reguliše ovu oblast i usaglašen je sa evropskim standardima. Sada je na potezu Evropska komisija koja treba da se izjasni da li ima primedbe na nove propise. Očekujemo da neće biti problema, i da ćemo uskoro dobiti mogućnost za izvoz pilećeg mesa u EU. Međutim, za nas je još značajnije što bi trebalo da nam bude odobren drumski transport mesa i jaja preko teritorija država EU. To će nam otvoriti mogućnost za izvoz na lakše dostupna, treća tržišta kao što su: Moldavija, Ukrajina i države Bliskog istoka… Do sada su živinari svoje proizvode ka dalekim tržištima mogli da šalju samo avionom, što je bilo skupo i potpuno neisplativo za potencijalne izvoznike. Na evropskom tržištu konkurencija je velika, tako da bismo na izvoz u EU mogli da računamo samo u slučaju da se tamo jave iznenadne nestašice. Novim propisima ukida se i upotreba antibiotika na farmama, što znači da u slučaju obolevanja živine od salmonele više neće biti lečenja. Ukoliko dođe do zaraze salmonelom u jatima, postojaće dve mogućnosti —uništavanje (klanje) životinja ili termička obrada mesa i jaja na visokim temperaturama. Ali država, kako kaže, neće proizvođačima nadoknađivati troškove uništavanja već će oni definitivno morati da poboljšaju biosigurnosne mere na farmama. Za potrošače to znači manje ostataka antibiotika u mesu i jajima koji mogu štetno da deluju na zdravlje ljudi. Sada će se, ukoliko postoji prisustvo antibiotika, smatrati da je uzorak pozitivan na salmonelu. Primena usaglašenih propisa sa propisima EU približava ovo tržište našim izvoznicima.

Sa druge strane, proizvodnja goveđeg mesa ima značajni trend pada. Kako potencijalna saradnja sa Turskom može da utiče na trend rasta u govedarstvu?

U najboljim godinama proizvodnja goveđeg mesa u Srbiji dostizala je preko 120 hiljada tona, međutim poslednjih godina ona je opala na svega oko 80 hiljada tona. Jedan od razloga pada proizvodnje jeste dug period uzgoja uz nesiguran plasman. Proizvođače su često puta uslovljavali niskim cenama i dugim rokovima plaćanja, što je destimulisalo ovu proizvodnju. Moram naglasiti da je trenutna revitalizacija u govedarstvu veoma upitna iz razloga nedovoljnog broja teladi, uz visoke cene teladi na tržištu. Izvoz predstavlja uslov za dinamiziranje uzgoja goveda i proizvodnje goveđeg mesa u zemlji. I do sada smo imali kvotu za izvoz u EU u količini od skoro 9 hiljada tona, ali tu kvotu nismo ni blizu ispunjavali, jer je izvoz bio svega oko tri hiljade tona. Koliko je izvoz dobar, sa jedne strane, toliko se krije opasnost da se poveća cena u maloprodaji na domaćem tržištu. Država mora stimulisati izvoz, sa jedne strane, ali mora da pronađe mehanizam zaštite domaćeg tržišta, kako se povećanje izvoza ne bi odrazilo na enormno povećanje cena mesa u maloprodaji na domaćem tržištu.

Holandija izvozi 10,3% od ukupnog svetskog izvoza goveđeg mesa, a značajno su manja zemlja u odnosu na Srbiju po potencijalima i proizvodnji inputa za stočarstvo (proizvodnja hrane za ishranu goveda). Da li mi u Srbiji treba da „prekopiramo“ njihov uspešan model rada u govedarstvu?

Ima dosta dobrih modela u svetu gde dobro funkcioniše uzgoj goveda i proizvodnja goveđeg mesa. Holandija jeste jedna od takvih zemalja. Pre svega, mora se stabilizovati domaće tržište, i stabilizovati cena osnovnih hraniva. Odgovarajuća politika subvencija trebalobi da uvaži spori obrt u govedarskoj proizvodnji. Plasman grla mora biti apsolutno obezbeđen. Samo tako ponovo će se steći poverenje poljoprivrednih proizvođača odnosno uzgajivača goveda.

Najveći uvoznik svinjskog i goveđeg mesa je Italija. Koje su mogućnosti da mi zauzmemo svoje mesto na ovom tržištu i šta treba uraditi po tom pitanju?

Republika Srbija ranije je bila veći izvoznik svinja, odnosno svinjskog mesa. Imamo dugu tradiciju u ovoj oblasti. Neophodno je poboljšati rasni sastav — ići ka izuzetno mesnatim rasama koje daju značajnu produkciju mesa. Treba skratiti tov svinja sa sadašnjih 9-10 meseci na 6 meseci kako je to u razvijenim zemljama sveta. Naša proizvodnja je još uvek dosta skupa u odnosu na najveće uzgajivače — Dansku, Holandiju s l. Dobar kvalitet mesa uz prihvatljivu cenu, treba da utiče na povećanje izvoza svinjskog mesa iz Republike Srbije, ne samo na tržište Italije već i drugih zemalja.

Kako vidite promenu pozicije Srbije na međunarodnom tržištu mesa u pogledu konkurentnosti?

Pitanje konkurentnosti krucijalno je pitanje opstanka naše zemlje na međunarodnom tržištu mesa. To je proces koji se ne može postići preko noći. Ono se postiže kontinuiranim radom kako samih proizvođača — uzgajivača stoke, radom selekcijskih službi, radom industrije za preradu mesa i odgovarajućom agrarnom politikom na nivou države.

Koje marketinške alate bi trebalo koristiti da bi se uspešnije izvozili meso  i mesne prerađevine u zemlje CEFTE, EU...?

Neophodno je raditi na sledećim elementima marketinga: Proizvod — kvalitet mesa mora da se podigne na još viši nivo. Klanična industrija mora da istražuje tržište i da koncipira asortiman prema zahtevima inostranog tržišta. Mora voditi računa o troškovima inputa kako bi proizvodnja bila što jeftinija, što će se odraziti i na visinu maloprodajnih cena. Cena — mora da bude na nivou ili ispod cena najvećih konkurenata na međunarodnom tržištu. Mora da se stalno prati kretanje cena konkurencije, kako bi se cenovna politika prilagodila tržišnom segmentu. Poznato je da visoko razvijene zemlje imaju visoki dohodak, upravo prema odgovarajućem tržišnom segment treba koncipirati i odgovarajuću cenovnu politiku. Mora da se vodi računa o odnosu kvalitet: cena. Na tržištima manje ekonomski razvijenih zemalja cena mesa je niža. Treba definisati na koja tržišta želimo da izvozimo, koji su to tržišni segmenti i prema njima koncipirati i politiku cena. Promocija — neophodno je odgovarajućim instrumentima kreirati odgovarajuću promotivnu politiku. Postoje klasični elementi promocije: ekonomska propaganda, unapređenje prodaje, publicitet (i odnosi s javnošću) i lična prodaja. Treba prema definisanom tržišnom segment definisati i odgovarajuću politiku promocije. Ona treba da bude u funkciji građenja imidža naše zemlje kao pouzdanog proizvođača, kao zemlje gde je zabranjena upotreba GMO u proizvodnji stočne hrane što će se neminovno odraziti i na krajnji proizvod. Treba graditi imidž tradicionalnog proizvođača koji void računa o zdravlju potrošača. Distribucija — treba iznalaziti najbolje kanale distribucije kako bi proizvodi na najbrži način, uz što niže troškove i uz očuvanje upotrebne vrednosti u dobroj kondiciji stigli do maloprodajnih objekata, odnosno do mesta gde se snabdevaju kupci. Dobro koncipirana strategija marketinga, uz uvažavanje zahteva i potreba potrošača, neophodan je preduslov profitabilne proizvodnje.

Kompanija Zlatiborac u kojoj radite, poštuje mnoge standarde i vaši proizvodi se mogu naći na mnogim zahtevnim tržištima. Koje proizvode izvozite i koji je recept za uspeh?

Kompanija Zlatiborac opredelila se za primenu marketinga u svom konceptu i nastupu na tržištu. Intencija je da se izvoze proizvodi sa dodatnom vrednošću — to znači ne izvoz mesa već proizvoda viših faza prerade. Strategija kompanije jeste da se izvoze trajni proizvodi koji imaju višu cenu uz odgovarajući visok nivo kvaliteta. Nije lako ostvariti izvoz u velikoj konkurenciji ali opredeljenje za visok kvalitet uz primenu savremene tehnologije i predanost svih zaposlenih, garancija su da će kompanija povećati izvoz i ostvariti još bolje poslovne rezultate. Svako tržište ima svoje osobenosti i mora mu se pristupiti s mnogo pažnje. Zlatiborac već dugo posluje na tržištima u regionu (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija) i činjenica je da postoje mnoge sličnosti sa našim tržištem, u pogledu kulturološkog koda i obrazaca ponašanja, ali postoje i razlike. Ono što je univerzalno u nastupu našeg Brenda na svim tržištima su postulati našeg sveukupnog poslovanja: tradicionalni način proizvodnje, generacijsko iskustvo, planinsko poreklo i sve ove vrednosti utkane su u identitet našeg brenda i čine stub komunikacije. Trudimo se, uporni smo i inatni, da ukuse i mirise naših proizvoda donesemo i na kraj sveta. U ovom trenutku kompanija Zlatiborac izvozi svoje proizvode na 11 tržišta.

Veoma ste uspešni i u svetu sporta. Elitni ste sudija UEFA od pre 6 godina, bili ste sudija na Svetskom prvenstvu u fudbalu u Brazilu 2014. godine, glavni sudija u finalu Lige šampiona u Kijevu. Kako ste uspeli da povežete ova dva segmenta Vašeg rada i života?

To nije bio nimalo lak zadatak. Uspeh se ne postiže preko noći. Najvažnije je definisati cilj koji želite da postignete. Formula je jednostavna, puno rada, truda, odricanja da bi dostigli ono čemu stremite. Upornost je ono što krasi vrhunske sportiste. U novije vreme govori se da je talenat bitan, ali bez upornog i predanog rada talenat ostaje samo “mrtvo slovo na papiru”. Treba biti iskren potrebno je imati i malo “sportske” sreće u životu... Upravo imam savet za mlade ljude koji su krenuli ovim putem da je put trnovit, ali bez rada i odricanja neće se postići vrhunski rezultati na bilo kom polju.

Šta bi ste poručili našim proizvođačima u oblasti stočarstva i u poljoprivredi uopšte, a šta prerađivačkoj industriji u novoj 2019.?

Godine koje dolaze neće biti lake. Proizvođači moraju da prate nove trendove na tržištu, da budu spremni na izazove, da prate nove tehnologije u proizvodnji, da usavršavaju svoja znanja, da se stalno edukuju, da prate konkurse od strane odgovarajućih finansijskih institucija kako bi došli do finansijskih sredstava koje će uložiti u inoviranje svoje proizvodnje. Klanična industrija mora da se prilagođava zahtevima i potrebama tržišta. U visoko razvijenim zemljama, potrošači koji imaju visoki dohodak veoma su zahtevni i traže visok kvalitet mesa i prerađevina. Klanična industrija mora da prati te trendove i da pravovremeno reaguje. Novi trendovi idu ka proizvodima sa manje masnoća — liht proizvodi, proizvodi sa manjim sadržajem natrijuma (soli), proizvodi od najkvalitetnijih delova mesa, paštete sa raznim ukusima i sl. Sve više se priča o organskom uzgoju grla, tako da organski proizvodi moraju da se favorizuju ka određenim segmentima potrošača. Dakle, izazova ima puno, treba pratiti i analizirati tržište, primenjivati nove savremene tehnologije u uzgoju i preradi mesa, uvažavati konkurenciju, primenjivati odgovarajuće mere marketinga — samo tako može se očekivati uspeh i profitabilnost proizvođača.

"Za našu zemlju"

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!