Reklama
  • Mehanizacija/oprema

Osvrt na obradu zemljišta kod nas

Poljoprivrednici su u dilemi da li zemljište obrađivati klasično ili kozervacijski. Sledeći članak, verujemo, otkloniće neke od dilema.

Za bilten “Za našu zemlju” maestralni Nikola Škrbić iz PSS Instituta Tamiš u Pančevu uporedio je učinke klasične i konzervacijske obrade zemljišta.

2019-strip-till
Mašina za obradu zemljišta StripTill sa unošenjem min. đubriva (Garalejić, Kovačica 2007.)

Većina stručne i naučne javnosti ali i poljoprivrednika Srbije, smatra da plug predstavlja nezamenljivo oruđe za ostvarenje visokih prinosa. Ne mogu se osporiti činjenice da tehnologiju klasične obrade raoničnim plugom sa plužnom daskom i operacije koje nakon toga slede karakteriše:

  • Značajan utrošak vremena mašina i ljudskog rada u obradi.
  • Visoki troškovi za energente, za nabavku opreme i održavanje.
  • Povećanje erozija obradom, vetrom i vodom.
  • Smanjenje sadržaja humusa, organske materije u površinskom sloju.
  • Visoka emisija gasova staklene bašte (ugljen dioksid, metan, azotni oksidi).
  • Razbijajanje strukturnih zemljišnih agregata.
  • Iniciranje stvaranja pokorice i plužnog đona.
  • Povećanje filtracije i oticanja, a smanjenje infiltracije vode.
  • Povećanje gubitaka vode isparavanjem.
  • Smanjenje biološke aktivnost.
  • Iznošenje kamena na površinu zemljišta i drugo...

Iskustva sa nekonvencionalnim sistemima obrade zemljišta

Mnogi poljoprivrednici obradu zemljišta obavljaju i na drugi način. Bogata, višegodišnja iskustva i rezultati u proizvodnji strnih žita u Vojvodini, na svim predusevima, na većini zemljišnih tipova, pokazuju da obrada zemljišta nije ograničavajući faktor za ostvarenje visokih prinosa. Pri sušnim jesenima na parcelama gde plug nije korišćen, ostvaruje se bolji raspored semena po dubini i u redu i ostvaruje ujednačenije nicanje.

Kod gajenja kukuruza, soje i suncokreta iskustva su nešto skromnija. Postignuti rezultati u istraživanjima i u redovnoj proizvodnji u Vojvodini, pokazuju da je bez korišćenja pluga na različitim tipovima zemljišta moguće ostvariti prinose na nivou konvencionalne obrade. Obrada se izvodi kombinovanim oruđima sa različitom konstrukcijom i redosledom radnih ogana. Najčešće u rasporedu, disk + razrivač + upareni diskovi + valjak. (Conservation tillage).

Posebno dobre rezultate pokazuje i sistem obrade u trake (Strip tillage) gde se u Južnom Banatu u ogledima i redovnoj proizvodnji ostvaruju prinosi na nivou konvencionalne obrade.

Gajenje kukuruza, soje i suncokreta u sistemu bez obrade (No till) radi se u ogledima, a u redovnoj proizvodnji u tragovima. Ova tehnologija nije dovoljno izučena. Osnovni uslov i prepreka za realizaciju ove tehnologije je korišćenje sejalica sa velikim i kontrolisanim opterećenjem setvenih sekcija, dodatnim uređajima koji omogućuju sklanjanje biljnih ostataka ispred otvarača brazdice, uređajima za unošenje hraniva i zatvaračem brazdice koji ne ostavlja otvorenu brazdicu.

U ogledima na oglednom polju PSS Pančevo, stacionarni višegodišnji ogled sa sistemima obrade na 6,8 ha uspostavljen 2008. godine, u varijantama: A. Intenzivna - klasična obrada (Intensive till), B. Zaštitna obrada — Malč obrada (Conservation till) C. Parcijalna obrada — Obrada u trake (Strip till), D. Bez obrade (No-till), uočena je veoma značajna razlika u prinosu kod različitih hibrida kukuruza i suncokreta, postoje manje ili više pogodni hibridi za ove sisteme obrade. Uočene su i razlike u postignutim prinosima među primenjenim sistemima u pojedinim godinama. Postignuti prinosi potvrđuju rezultate istraživača sa Penn State, da su neke godine povoljnije za klasičnu, a neke za konzervacijske obrade ali i da se u nekim godinama ostvaruju isti prinosi.

U sistemima gajenja „konzervacijske obrade“, kontrola korova se oslanja na herbicide. Iz tog razloga, da bi se obezbedila održivost, neophodno je integrisano primenjivati sve raspoložive mere kako bi se izbegla pojava rezistentnosti. To su pre svega rotacija useva, suzbijanje korova na granicama parcela, putevima, kanalima vreme i norma setve, primena đubriva i pokrovni usev, što u kombinaciji sa herbicidima omogućava uspešnu kontrolu korova.

Oprema u upotrebi

Naši poljoprivrednici imaju na raspolaganju veliki broj različitih tipova oruđa, kako za osnovnu tako i za dopunsku obradu. U osnovnoj obradi najviše se koriste raonični plugovi sa plužnom daskom i tanjirače i kombinovane mašine, gde osnov čine razrivački radni organi-razrivači. Razrivači su sve popularniji u Srbiji, pogotovo u Vojvodini. Jednostavni su za rad, brzo oslobađaju zemljišta za setvu konvencijalnim sejalicama. Nisu efikasni u suzbijanju korova i ne preporučuju se za obradu nakon pokrovnog useva ili lucerke. Oni delom inkorporiraju biljne ostatke i stajsko đubrivo što smanjuje gubitke amonijaka i neprijatne mirise. Razrivači manje mešaju slojeve zemljišta, manje su agresivni u pogledu destrukcije zemljišnih agregata i daleko manje utiču na stvaranje plužnog đona. Na raspolaganju su razrivači različitih konstrukcija, nošeni, polunošeni i vučeni. Nosači radnih organa su zakrivljeni, nekad elastični, nekad sa oprugama ili hidrauličnim sistemom, koji štite konstrukciju od vibriranja organa ali istovremeno nepovoljno utiču na održavanje stalne dubine rada pogotovo na zbijenim zemljištima. Jeftinije konstrukcije imaju osiguranje od preopterećenja nosača sigurnosnim vijcima. Nosači radnih organa se rade sa različitom dužinom, pa je za uslove sa količinama biljnih ostataka kod prinosa kukuruza većim od 8 tona po hektaru, neophodan klirens od 800 mm. Nosači bi treba da budu što uži, manje od 30 mm. Raspored nosača radnih organa treba da omogući što veću propusnost za zemljište, stajsko đubrivo i biljne ostatke. Iz tog se razloga nosači postavljaju u 3 ili čak 4 reda, sa rastojanjem među redovima od 1.000 mm. Na nosače se postavljaju različiti tipovi radnih organa, uski do 75 mm za radne dubine 200-300 mm, srednji širine oko 150 mm za radne dubine 100-200 mm i široki do 300 mm za dubine do 100 mm. Produžeci radnih organa obično imaju širinu 75 mm, različite su dužine, uvijeni su i elastični, pomažu usmeravanje materijala i njegovo bolje mešanje. Veća uvijenost donosi intenzivnije mešanje i bolju inkorporaciju biljnih ostataka. Sve novije konstrukcije razrivača predstavljaju kombinovana oruđa za konzervacijsku obradu, gde se pored razrivačkih organa, nalaze organi za poravnavanje obrađene površine, obično upareni diskovi. Posle diskova na oruđe se obično postavlja valjak za stabilizaciju zemljišta i istiskivanje vazduha iz džepova. Za smanjenje nepovoljnog uticaja žetvenih ostataka na rad, ispred razrivačkih organa postavljaju se diskovi, konkavni ili ravni, nazubljeni ili orebreni.

U radu sa razrivačima manji je utrošak energenata i vremena, ne ostavljaju razore ili slogove. Međutim, dešava se da je pokrivenost površine biljnim ostacima nakon obrade i setve manja od 30%, što dovodi u pitanje konzervacijske efekte ovog načina obrade.

Veoma rado i često se koriste tanjirače za dopunsku ali i za osnovnu obradu. Koristi se veliki broj tipova tanjirača različitih karakteristika, klasične konstrukcije i tzv. kratke tanjirače. To su nošene, polunošene i vučene konstrukcije, sa “X” ili “V” rasporedom baterija diskova. Diskovi su manje ili više konkavni sa ravnim ili nazubljenim rubom, u poslednje vreme konkavan, valovit i nazubljen. Postoji ustaljeni odnos prečnika i rastojanja između diskova (510mm x 180mm, 560mm x 230mm, 610-650mm x 280mm) koji se uglavnom poštuje od većine domaćih proizvođača, koji su vrlo brojni, ali se težina po disku daleko manje poštuje, i uglavnom je manja nego što je potrebno. Tanjirače sa manjim prečnikom, treba koristiti pre svega u dopunskoj obradi, dok sa većim prečnikom i rastojanjem diskova za osnovnu obradu, pred setvu strnina. Tanjiračama se dobro usitnjavaju i mešaju biljni ostaci i stajsko đubrivo. Postižu se dobri rezultati kod sklanjanja korova sa površina ali se rizomi usitnjavaju što pomaže njihovo umnožavanje. Ne preporučuju se za obradu posle lucerke i pokrovnih useva. Tanjirače su pogodne za stvaranje “plužnog đona” ali na manjoj dubini nego konvencialni plugovi - sekundarni “plužni đon”. Najčešće se obrada tanjiračom obavlja u dva ali i više prohoda, što nepotrebno dovodi do razbijanja strukturnih agregata i stvaranja praha, što doprinosi eroziji vetrom i vodom, ispiranju čestica i njihovom taloženju u zoni plužnog đona. Tanjiračama se u poređenju sa prethodnim postupcima obrade, troši manje energenata i vremena.

U ponudi je dosta veliki broj različitih mašina za obradu i setvu u jednom prohodu. Mašine koje imaju pasivne radne organe su prisutne i broj im se povećava, dok se sa prinudnim pogonom radnih organa preko PTO traktora (tzv. “rototiler, ciklotiler i sl.), nisu proširile u praksi. U eksperimentalne svrhe, ali i u redovnoj proizvodnji širokoredih useva, u manjem obimu koristi se sistem parcijalne obrade, obrade u trake (Strip till). Trake koje se obrađuju imaju širinu i dubinu do 250 mm, a rastojanje osa traka je 700 mm. Ovaj sistem obrade integriše pozitivne osobine sistema bez obrade i obrade razrivačima, a odlikuje ga:

  • Nakon obrade na površini ostaje dovoljna količina žetvenih ostataka jer se oni ne inkorporišu u zemljište što donosi efekat konzervacije zemljišta.
  • Smanjuje se potencijal za eroziju obradom, vodom i vetrom.
  • Sa obradom se u zemljište mogu uneti tečna i granulisana mineralna hraniva ali i tečna stajska đubriva.
  • Potrebne količine đubriva su manje u poređenju sa konvencionalnom obradom.
  • Utošak vremena i energenata je niži nego kod razrivanja.
  • Izostavlja se predsetvena priprema, mada je neki primenjuju.
  • Setvu je moguće realizovati konvencionalnim sejalicama.
  • Ostvaruju se prinosi kao u konvencijalnoj obradi.

Bateriju oruđa za obradu u trake, čini radni organ za obradu trake, sa malim intenzitetom mešanja uz istovremeno unošenje bilo tečnih bilo granulisanih hraniva. Konstrukcija radnog organa oblika pačije noge, smanjuje zbijenost, ne meša slojeve i ne unosi žetvene ostatke, a širina mu je do 50 mm. Obrađenu širinu ograničavaju diskovi, a stabilizacija obrađene trake se obavlja valjcima različitog tipa širine do širine trake. Za sprečavanje zagušenja, ispred radnog organa se nalazi disk za prosecanje i zvezde za sklanjanje žetvenih ostataka. Najznačajniji problem ovog sistema je izvesti setvu u sredini obrađene trake. Najpogodnije, ali za sada nešto skuplje rešenje, je korišćenje GPS uređaja, s tim da se koristi signal koji omogućuje odstupanja po pravcu do 2,5 cm. Zapis sačinjen u obradi zemljišta se koristi za vođenje pravca u setvi. Sistem je veoma pogodan za primenu tehnologije promenljivih količina đubriva i semena („Variable-Rate Technology“ VRT).

Intenzivna ili klasična obrada (Intensive till)

Podrazumeva obradu cele površine gde je izveden jedan, dva, tri ili više prohoda, a pokrivenost površine biljnim ostacima nakon setve, u periodu kritičnom za pojave erozije je manja od 15 %, tj. manje od 560 kg/ha ostataka strnina ili ekvivalent tome ostalih useva. Obrada se izvodi raoničnim plugovima sa plužnom daskom i kombinovanim mašinama.

Redukovana obrada (Reduced till)

Podrazumeva obradu cele površine gde je pokrivenost površine biljnim ostacima nakon setve, u periodu kritičnom za pojave erozije, od 15 — 30 %, tj. 560—1100 kg/ha, ostataka strnina ili ekvivalent tome ostalih useva. Izvodi se oruđima kao i zaštitna obrada (“Malč obrada”).

Zaštitna obrada – malč obrada (Conservation till)

Podrazumeva obradu gde je 100% površine obrađeno, a pokrivenost površine biljnim ostacima nakon setve u periodu kritičnom za eroziju je veća od 30 % tj. više od 1.100 kg/ha ostataka strnina ili ekvivalent tome drugih useva. Obrada i setva se mogu, a ne moraju obavljati istovremeno.

Parcijalna obrada – obrada u trake (Strip till)

Podrazumeva obradu do 1/3 površine u zoni reda gde pokrivenost površine biljnim ostacima nakon setve u periodu kritičnim za pojavu erozije mora biti veća od 30% tj. više od 1100 kg/ha ostataka strnina ili ekvivalent tome drugih useva. Obrada se izvodi opremom specifične konstrukcije tzv. „Strip Till“ mašine. Istovremeno sa obradom deponuju se đubriva.

Bez obrade (No-till)

Podrazumeva obradu do 50 mm širine trake u zoni setve sa setvom, na prethodno neobrađivanom zemljištu gde pokrivenost površine biljnim ostacima nakon setve mora biti veća od 30 %. Obrada se obavlja radnim organima sejalice i deponatora hraniva istovremeno sa setvom.

Istraživanja i praktična iskustva sa sistemima konzervacijske obrade ukazuju na neke kritične tačke:

• Obrada sa nedovoljno žetvenih ostataka na površini je neodrživa jer prednosti konzervacijskog sistema obrade dolaze od biljnih ostataka na površini. U uslovima gde je prinos pod uticajem nedovoljno padavina, vlagu je najednostavnije sačuvati pokrivkom od biljnih ostataka preduseva ili pokrovnog useva.

• Za poboljšanja zemljišta konzervacijskom obradom potrebne su godine. Smena kozervacijskog i klasičnog sistema ruši izgrađenu strukturu i biološko stanje i time poništava dostignute prednosti konzervacijskih sistema obrade.

• Sistemi konzervacijske obrade utiču i na druge činioce, na hranljive materije, korove, štetočine, postupke sa biljnim ostacima koje treba integrisati kroz neki od sistema gajenja.

• Plodored i pokrovni usevi su veoma značajni za uspostavljanje sistema konzervacijske obrade.

Nikola Škrbić, PSS Institut Tamiš, Pančevo

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!