Reklama
  • Održiva poljoprivreda

Ženska ruralna mreža za održiv razvoj

Cilj je primeniti model dobrih praksi koji će doprineti ekonomskom osnaživanju žena na selu. Baza podataka ponude proizvoda žena sa sela. Dominantno pitanje plasmana.
Ženska ruralna mreža
Ženska ruralna mreža

"Lepe žene su samo nedelju dana dobre, dobre žene su celog života lepe." Setio sam se ove misli Žana Gabena, glumca kog Francuska slavi kao najvećeg u 20-tom veku, prisustvovajući osnivanju Ženske ruralne mreže. Žene, majke, preduzetnice, ono najbolje što selo u Vojvodini može da da odlučile su da se čvršće povežu i objedinjeno su se sastale u Novom Sadu. Predstavnice četrnaest udruženja iz Vojvodine nakon tri inicjalna sastanka u Tavankutu, Srpskom Itebeju i na Banstolu uskladile su interese sa namerom da unaprede svoj status.

Ženska ruralna mreža osnovana je sa ciljem unapređenja položaja žena i mladih na selu. Civilni sektor u kome su angažovane žene će objedinjeno, kroz mrežu, lakše komunicirati sa lokalnim samoupravama i vlasti na pokrajinskom nivou. Cilj je primeniti model dobrih praksi koji će doprineti ekonomskom osnaživanju žena na selu. Naročit izazov je usvajanje novih znanja kako kod žena tako i kod mladih. Zelena mreža Vojvodine ima ulogu sekretarijata koji pruža logistiku i svaku vrstu pomoći celoj mreži. Sve to je bio dovoljno dobar povod za razgovor sa Oliverom Radovanović iz Zelene mreže Vojvodine.

Na današnjem sastanku izneto je dosta kvalitetnih predloga za budući rad? Čemu bi prvo mogli da se posvetite?

- Mreža mora da reši pitanje održivosti. Moramo ojačati mrežu i cilj nam je da privučemo i druga ženska udruženja u Vojvodini. Napravićemo i bazu podataka ponude proizvoda žena sa sela. Šta imaju u ponudi i šta im je potrebno. Kao dominantno se nameće pitanje plasmana. Treba pronaći kupce za te kvalitetne, unikatne proizvode.

Nakon petooktobarskih promena, a naročito pa do danas osnovano je u pokrajni mnoštvo ženskih udruženja. Evo nakon deceniju i po šta možemo reći – koji segment su unapredile u porodici i u njihovoj ruralnoj sredini?

- Ženska udruženja su razbila mit o ženi kojoj je mestu u kući. Onog momenta kada je dinar kapnuo u kuću predrasude su pale. Žene su pokazale da su ekonomski jak stub porodice.

I dalje ostaje onaj problem da i dalje manje od 10% žena ima vlasništvo nad zemljom u Vojvodini.

- To je jedan ozbiljan problem. Proces emancipacije žena je izuzetno dugačak. I nije lako prebroditi to. Najveći broj žena nema ništa na svom imenu. To je onemogućuje da razvije sopstveni biznis. Da podiže kredite. Tada je građanin drugog reda. Na žalost, uvreženo je mišljenje da ženska udruženja treba da kukičaju i prave ručkove. Dobro je da su se oko ženskih udruženja počeli mladi odupljaju.

Kako reagujete na etiketiranje žena kao odgovornih za nestanak našeg sela?

- Država mora da vodi računa o kompletnom stanovništvu. Mlade žene hoće da idu na selo ukoliko imaju obezbeđen život primeren 21. veku. Ako neko živi na selu ne znači da mora da živi životom 19. veka. Na selu mora da postoji infrastruktura, mogućnost zarede, obdaništa, javni prevoz, doškolovavanje. Ženska ruranlna mreža ima ambiciju da zastupa interese žena iz ruralnog dela Vojvodine, kaže Olivera Radovanović.

Žensku ruralnu mrežu Vojvodine čine 14 organizacija: Zelena mreža Vojvodine, Novi Sad; Udruženje"Podunav", Bački Monoštor; Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo "Matija Gubec", Tavankut; Udruženje "Udahni život", Stanišić; Udruženje "Gakovčanka", Gakovo; Udruženje "Višnja", Grgurevci; Udruženje "Staza zdravlja", Grgurevci; Udruženje "Banstolka", Banstol; Udruženje "Krčedinke", Krčedin; Udruženje " Sremački talas", Jazak; Klub žena "Belo Blato", Belo Blato; Klub žena "Vredne ruke" Srpski Itebej, Srpski Itebej; Udruženje "Banaćanke Torak", Torak; Udruženje "Žad" Zrenjanin.

Đorđe Simović