Reklama
  • Intervju

Avantura od čokota do boce

Zašto je čovek koji je napravio najbolji portugizer na svetu, sto puta rekao da će iskrčiti vinograd pod tom sortom?
2017-crkovic-simovic

Predrag Peđa Crnković i Đorđe Simović / FOTO: Mihajlo Berček - TOP SRBIJA

Portugizer 2016 vinarije Kiš iz Sremskih Karlovaca najbolje je ocenjeno vino i apsolutni šampion u kategoriji mladih vina na petom međunarodnom takmičenju Portugieser du Monde, održanom u Pečuju u Mađarskoj.

Osim vinarije Kiš, odlično su prošla i vina Mačkovog podruma iz Iriga, osvojivši zlatne medalje za mladi portugizer i za roze.

Vinske sudije iz devet zemalja ocenili su preko sto uzoraka vina od portugizera i dodelili medalje i trofeje u četiri kategorije: mladi portugizer, kupaže sa portugizerom, specijalna vina i odležali portugizer.

To je bio više nego dovoljan povod za razgovor sa Predragom Peđom Crnkovićem, vlasnikom vinarije “Kiš”.

Kakvi su utisci iz Pečuja?

Poneli smo laskavo priznanje Apsolutni šampion kvaliteta. Dakle, pobedili smo i ostale kategorije u proizvodnji portugizera. Na žalost, nismo stigli na dodelu nagrade pošto smo se zadržali što na našoj, što na mađarskoj granici.

Nije ni čudo što ste zakasnili. Svaki put kad nazovem vinariju Vi ste u vinogradu. Odgovore koje dobijam su: “Peđa prska”, “Peđa zateže žicu”, “Peđa sadi”. Potvrđujte onu priču o vinogradaru kao slugi vinove loze.

Vinogradu u svakom momentu nešto preti. Prskanje mora da se uradi u nekoliko sati. Kuća smo s tradicijom, ali smo mi mladi. Prepuni smo ambicija. Generacije ispred nas su nam to ostavili u nasledstvo. Mi smo šesta generacija u proizvodnji vina. Osećamo teroar. A u ovoj proizvodnji imate toliko promenjivih. Kako klinac sam hteo da proizvodim nešto što se ne kvari. Ali mi se nije dalo. :-) Puno je izazova u proizvodnji grožđa, momentu berbe, njegovoj preradi, negovanju vina pa do pravog momenta za izbacivanje na tržište. I tada vino dobije konačnu ocenu.

Nagrada iz Pečuja, samo je poslednja u nizu koja su vaša vina zavrednela. Šta se sve događa na ocenjivanju?

Profesor Vlada Kovač, koji je godinama učestvovao kao član komisija u ocenjivanju vina, umeo je da kaže: “Zamislite da na nekom ocenjivanju, nakon nekog vrhunskog vina dođe vaše? To vino dobije 95 bodova, a vaše koje zaslužuje 90 dobije osamdeset samo zbog tog utiska od predhodnog vina”. I vi umesto zlata dobijete bronzu. Na nama je da sva naša saznanja “transportujemo” u bocu.

2017-nagradjeni-portugizer
Nagrađeni portugizer Foto: Đ. Simović

Na vašem grbu stoji godina 1830. Koliko je to prednost a koliko opterećenje da ne izneverite očekivanja?

Najgore je kada neko dođe pa kaže “nije kao što ga je nekad Slavko pravio”. Od dede sam “krao” svo njegovo iskustvo. Takođe i od Vlade Kovača koji je zaslužan zašto su naša vina kakva jesu. Jer, ne treba smetnuti s uma da su Vlada Kovač i Petar Cindrić naučili karlovačke vinogradare i vinare prve korake ka kvalitetu. Ali imamo i polet i energeju.

A od kada se nalazi portugizer u vašim vinogradima?

Moj pokojni otac Jovan Crnković, koji je preminuo 2006. je “kriv” što smo posadili portugizer. On je govorio “trebaće tržištu jedna takva autohtona sorta”.  Izuzetno je težak za rad u vinogradu jer je krt. Sto puta sam rekao da bih iskrčio portugizer da vinograd može da rodi za godinu dana. Ali moj otac je video potencijal u toj sorti.

Ljubitelji crvenih vina relativno lako se odluče da degustiraju merlo ili kaberne sovinjinon. Kakvi su tržišni potencijali portugizera na domaćem i ino tržištu?

Slažem se sa vama. Opore, teške, barikirane sorte su u modi. Ali bili smo na jednom vinskom festivalu u Crnoj Gori. Nismo ni raspakovali štand, a prišle su nam dve gospođe i tražili našu frankovku. Na pitanje zašto baš tu sortu, one su odgovorile da teška, crnogorska vina mogu da piju svaku dan, a da bi sada da popiju nešto lakše. Ista priča je i sa portugizerom. Odmah nakon priznanja u Pečuju bila su nam u vinariji tri šeika. Reakcije su bile više nego pozitivne, a ocena je da se u portugizeru može uživati. I uz više popijenih čaša za razliku od teških vina. Autohtone sorte imaju svoju šansu. Setite se reakcije vinske publike definisane u stavu ABC (anything but chardonnay). Kad gost dođe u restoran, konobaru je najlakše da ga ponudi. Portugizer ima svoju šansu na domaćem tržištu, ali u ograničenim količinama.

Vašem italijanskom rizlingu ste vratili stari autohtoni naziv grašac. Zbog čega?

 

Italijanski rizling kod naše populacije ima jako lošu konotaciju. Zbog proizvodnje masovnog vina u Titovo vreme brendiranog kao Karlovački rizling. Naš grašac beli koji je dao prvi rod još 1991. Na izuzetnom je lokalitetu i daje savršeno grožđe taj Institutov klon SK 54. Iznače, grašac se zove zato što mu je bobica kao zrno graška. A takav, rehuljav grozd nam je veoma bitan jer je manje podložan botritisu, tj. truleži.

Predrag Peđa Crnković ne dozvoljava da se proizvodnja grožđa i vina nazove poslom. Kako kaže – to je robija. Veli da je posao od 7 do 15h, a da oni u vinograd kreću od 6 do 7h a završavaju ga u 20h.

Robija sa srećnim završetkom.  

Đorđe Simović

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!