Ako bi - osim klimatskih promena i stalnog rasta cena energenata - trebalo izdvojiti tri glavna problema sa kojima se suočava poljoprivreda u Srbiji, to bi svakako bili:
- podcenjen kurs stranih valuta koji veštački depresira cene poljoprivrednih proizvoda u zemlji i destimuliše izvoz,
- niski državni podsticaji za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na nivo podsticaja u razvijenim zemljama - koje na taj način mogu da diktiraju svetske cene poljoprivrednih proizvoda koje su niže od stvarnih troškova proizvodnje (damping);
- slaba obaveštenost većine domaćih stručnjaka o trendovima u evropskoj poljoprivredi i novim prioritetima sa kojima se suočava poljoprivreda u svetu.
Veći deo poljoprivrednih stručnjaka u Srbiji još uvek je vezan za prioritete i principe Industrijske poljoprivrede iz prošlog veka - koja na prvo mesto stavlja povećanje prinosa i profita korišćenjem mineralnih đubriva i ostalih agrohemikalija, ukrupnjavanjem zemljišnih poseda i specijalizacijom proizvodnje, uz smanjivanje broja farmera. Treba reći da se težiste u poljoprivrednoj proizvodnji ovog veka pomera ka uvođenju principa ekološke poljoprivrede, zaštiti plodnog zemljišta, vode i vazduha, smanjivanju uticaja na promenu klime i prilagođavanju na ove promene – pa bi ovaj prilog trebalo da pomogne u razumevanju novih prioriteta koji stoje pred poljoprivrednom proizvodnjom u ovom veku.
Evropski parlament je tokom marta 2009-te godine usvojio rezoluciju o pogoršanju stanja poljoprivrednog zemljišta u Evropskoj uniji. (1)
U uvodnom delu ove rezolucije navedene su teme i oblasti koje bi trebalo obuhvatiti merama zaštite, među kojima treba svakako pomenuti:
A – Imajući u vidu da je poljoprivreda ekonomski sektor koji je veoma zavistan od prirodnih fenomena i koji u isto vreme nudi široko polje za intervencije,
B - imajući u vidu da je poljoprivreda najbolje sredstvo za sprečavanje pogoršanja stanja (degradacije) zemljišta što poziva na osmišljenu strategiju kojom bi se održala ova aktivnost,
C – s obzirom na ulogu evropskih farmera u borbi protiv dezertifikacije, na ključnu ulogu evropskih proizvođača u očuvanju površinske vegetacije u područjima pogođenim čestom sušom kao i posebnim pogodnostima koje pružaju trajni biljni usevi, livade i šume u sakupljanju vode,
D – imajući u vidu da je zemljište, naročito u jugoistočnoj Evropi ali i u ostalim regionima zemalja članica, u sred procesa degradacije prirodne sredine koju je donela negativna interakcija između ljudskih aktivnosti i klimatskih promena,
E – imajući u vidu da preterano intenzivna poljoprivredna proizvodnja (over-intensive farming) može da doprinese eroziji zemljišta pretvarajući ga u neproduktivno,
F – imajući u vidu da se dezertifikacija sada smatra ze jednu od najozbiljnijih pretnji posebno u mediteranskim zemljama,
G – imajući u vidu da se zemljište sada, više nego ikad, suočava sa rizikom nepovratnog ostećanja koje prouzrokuje vetar i laminarna erozija, zagađenja, salinizacija, iscrpljivanje organske materije u zemlji i smanjivanje biološkog diverziteta,
… (pogledati na originalnom sajtu ceo spisak)…
Rezolucijom se predlaže niz mera među kojim treba obavezno pomenuti:
1 – Smatra se da bi uputstva i metodi upravljanja Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) jasno trebalo da uključe principe i instrumente za zaštitu klime (tj. zaštitu od klimatskih promena kao i smanjivanje uticaja na klimatske promene – prim.) kao i za smanjivanje štete koja dolazi od degradacije zemljišta,
28 – poziva EU da primeni mere informisanja i obuke usmerene posebno na mlade farmere a sa namerom da se promovišu poljoprivredne tehnike koje podrzavaju konzervaciju zemljista, narošito u odnosu na uticaj klimatskih promena i ulogu koju poljoprivredna proizvodnja ima na klimu,
35. – poziva Savet i Komisiju da istraže strategije za obnavljanje ostećenog zemljišta na bazi podsticajnih mera kojim be se ograničilo pogoršanje stanja zemljišta…
Usvojena rezolucija nema pravno obavezujuće dejstvo pa je Evropska komisija uradila predlog obavezujućih mera (Soil Direktive) za zaštitu zemljišta – koji je nažalost blokiran odbijanjem manjeg broja zemalja (Francuske, Nemačke, Britanije, Austrije i Holandije) da ga prihvate. (2)
Procene stanja poljoprivrednog zemljista
Nešto preciznija slika o stanju poljoprivrednog zemljišta u Evropi može se dobiti iz dokumenata Evropske komisije iz 2006-te godine – Tematska strategija za zaštitu zemljišta: Procene uticaja (Thematic Strategy for Soil Protection - SUMMARY OF THE IMPACT ASSESSMENT, Brussels 22.9.2006). (3)
Prema ovoj proceni, degradacija zemljišta uključuje više aspekata među kojima su najznačajniji:
EROZIJA
Erozija zemljišta pod uticajem vode obuhvata područje od oko 112 miliona hektara ili 12% ukupnog zemljišta u Evropi i 42 miliona hektara zemljišta je pod uticajem erozije koju prouzrokuje vetar - od toga 2% je pod jakom erozijom.
(U ukupnom zbiru oko 1/6 ukupne površine zemljišta EU zahvaćeno je procesima erozije - prim.)
SMANJIVANJE ORGANSKE MATERIJE U ZEMLJIŠTU
Organska materija u zemljištu (Soil organic matter – SOM) igra glavnu ulogu u karbonskom ciklusu zemljišta. Zemljište je isto vreme emiter gasova sa efektom staklene bašte (koji utiču na promenu klime, kao što su ugljen-dioksid i metan – prim.) a istovremeno je i najveći magacin koji sadrži oko 1500 gigatona organskog i neorganskog karbona. Priblizno 45% zemljišta u Evropi ima veoma nizak sadržaj organske materije (sto znači 0 – 2% organskog karbona) i 45% zemljišta ima srednji nivo karbona (što znači 2 – 6% organskog karbona). Problem je naročito izražen u zemljama na jugu Evrope ali isto tako i u delovima Francuske, Britanije, Nemačke i Švedske.
KOMPAKTIZACIJA - STVRDNJAVANJE ZEMLJIŠTA (Compaction)
Procene o ukupnoj površini zemljišta pod rizikom od kompaktizacije variraju. Neki autori smatraju da je oko 36% evropskog zemljišta podložno visokom ili vrlo visokom stepenu kompaktizacije. Drugi autori smatraju da je 32% zemljišta veoma izloženo na ovaj proces a na 18% zemljišta kompaktizacija će imati umeren uticaj.
SALINIZACIJA
Salinizacija je proces akumulacije u zemljištu rastvorljivih soli, uglavnom sodijuma, magnezijuma i kalcijuma, kojima je izloženo oko 3,8 miliona hektara zemlje u Evropi.
…(više na originalnom sajtu)…
Procene štete od degradacije zemljista u Evropi isto tako variraju pa se računa da su štete samo od erozije zemljišta od 0,7 do 14 milijardi evra godišnje, a od gubitka organske materije u zemljištu od 3,4 do 5,6 milijardi evra godišnje. U ukupnom iznosu za 25 zemalja članica EU se procenjuje da su štete od degradacije zemljišta oko 38 milijardi evra godišnje.
Situacija u regionu Baltickog mora
U uvodnom delu studije o socijalnoj održivosti alternativnih sistema hrane (ekološka proizvodnja hrane, organska poljoprivreda) u regionu Baltičkog mora - objavljenoj u švedskom časopisu Ekologiskt Lantbruk nr 47, 2005 - stoji jasno upozorenje o lošem stanju prirodne sredine u slivu Baltičkog mora kao i predlog mera za poboljšanje stanja:
"Ozbiljna situacija u pogledu stanja prirodne sredine u regionu Baltičkog mora je posledica specijalizacije u poljoprivrednoj proizvodnji, zagađenja iz industrije, nepravilnog upravljanja otpadom i neodrživog načina života koji preovladava u zemljama oko Baltičkog mora. Manje korišćenje energije iz neobnovljivih resursa kao i manje korišćenje drugih prirodnih resursa i eliminacija pesticida, smanjili bi zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Povećana reciklaža hranljivih materija unutar poljoprivrednih sistema preko integracije biljne i stočne proizvodnje na farmi dovela bi do smanjivanja oticanja (štetnih materija-prim.) sa polja…"(4)
NVO kritikuju poljoprivrednu politiku razvijenih zemalja
Na sastanku ministara poljoprivrede industrijski razvijenih zemalja (G8) u aprilu 2009-te godine, ove zemlje su se zalozile za veća ulaganja u održivu poljoprivrednu proizvodnju i ruralni razvoj, u cilju obezbeđivanja sigurnosti hrane u svetu. (5)
Niz nevladinih organizacija (NVO) oštro je kritikovao dosadašnju poljoprivrednu politiku razvijenih zemalja koju smatraju neodrživom po mnogo aspekata:
- Greepeace požuruje ministre G8 zemalja da deluju prema preporukama IAASTD (studija velike grupe naučnika koja je urađena pod okriljem UN – prim.) koja zaključuje da iako su određene poljoprivredne tehnologije značajno doprinele povećanju produktivnosti poljoprivredne proizvodnje u prošlosti (Zelena revolucija, Industrijska poljoprivreda – prim.) te iste tehnologije, kao što je upotreba pesticida i veštačkog đubriva, sada prete socijalnoj održivosti i održivosti prirodne sredine u poljoprivredi… Oni kažu da vlade G8 zemalja moraju "dramatično da povećaju investicije u ekološke sisteme poljoprivredne proizvodnje malih farmera i u isto vreme prekinu podsticaje koji promovišu industrijsku poljoprivredu."
- CIDSE (Catholic development agencies) kažu da isključiv naglasak na rast proizvodnje u poljoprivredi neće obezbediti održivu sigurnost hrane u svetu. Napor mora da ide i izvan pitanja povećanja proizvodnje i da se pozabavi nizom ograničenja sa kojima se suočavaju mali farmeri – kao što je pristup kreditima. Informacijama o tržištu, kao i ograničenjima u korišćenju zemljišta i vode… "G8 zemlje ne mogu da ignorišu ulogu koju su imale u zagovaranju globalne trgovinske liberalizacije, strukturnog prilagođavanja i korišćenja prakse kao što je damping (prodaja robe ispod realne cene njene proizvodnje – prim.), izlažući opasnosti milione malih farmera, i doprinosa sadašnjem stanju nesigurnosti hrane u zemljama u razvoju. One imaju odgovornost da to sada isprave."
Reference:
1. – Deterioration of agricultural land in the EU - 12 March 2009, Strasbourg
2. – Commission forced to scale down soil law
ili direktan link na:
- Thematic Strategy for Soil Protection: Summary of the Impact Assessment, Brussels, 22/9/2006;