Reklama
  • Obnovljiva goriva

O efikasnosti proizvodnje biogoriva za transport

Za male zemlje u razvoju koje su kao i Srbija prinuđene da uvoze fosilnu energiju (posebno naftu i prirodni gas) i koje nemaju neke posebne lokalne povoljnosti (npr. klimu za gajenje šećerne trske) proizvodnja biogoriva za transport je delikatno pitanje koje traži oprezan pristup, posebno ako je proizvedeno biogorivo namenjeno izvozu. Iako se tehnologije za proizvodnju ovih biogoriva stalno razvijaju i unapređuju potrebno je dosta opreza da zemlja ne bi dosla u situaciju da uvozi više fosilne energije za proizvodnju biogoriva nego što se od toga dobije bioenergije za izvoz.

Ključni parametar za ekonomičnost proizvodnje biogoriva je EROEI - Energy Returned On Energy Invested (4) - koji označava ukupnu količinu energije (pretezno iz fosilnih goriva) koja se ulaze u proizvodnju biogoriva (ukljucujuci setvu, zetvu, transport i preradu biomase u rafinerijama/destilerijama kao i amortizaciju ukupne opreme i alata u proizvodnom ciklusu) u odnosu na kolicinu energije koja se dobije iz proizvedenog biogoriva.

Analize iza kojih stoji industrija biogoriva dokazuju da je taj odnos pozitivan, odnosno da se dobije nesto (malo) više energije iz biogoriva nego što se uloži fosilne energije u njegovu proizvodnju. Treba zato reći da su njihove analize često bazirane ili na energetskoj efikasnosti koja uključuje samo energetski input uložen u preradu biomase u rafinerijama ili na zbirnom energetskom inputu koji ipak ne uzima sva relevantna energetska ulaganja u proizvodnju.

Jedan broj eminentnih naučnika u svetu (koji nisu vezani za industriju biogoriva) nalazi da proizvodnja goriva za transport iz biomase nije energetski opravdana. Ovde navodimo zaljučak istraživanja grupe naučnika sa Univerziteta Berkli, SAD, na temu efikasnosti proizvodnje biogoriva:

"Energetska produktivnost (output) etanola proizvedenog od kukuruza, trave (switchgrass) i drvne mase je manja od fosilne energije uložene u njegovu proizvodnju. Isto važi i za proizvodnju biodizela od soje i suncokreta. Štaviše, troškovi energije za proizvodnju biodizela od soje bili su samo neznatno niži u poređenju sa proizvodnjom etanola.

Rezultati u smislu energetskog dobitka (output-a) u poređenju sa energetskim ulaganjem (input) su sledeći:

- Proizvodnja etanola od kukuruza traži 29% više energije iz fosilnih goriva nego što se dobije energije od proizvodenog etanolskog goriva;

- Proizvodnja etanola od trave (switchgrass) traži 50% više energije iz fosilnih goriva nego što se dobije energije od tako proizvedenog etanola;

- Proizvodnja etanola od drvne mase traži 57% više energije fosilnih goriva uložene u proizvodnju od energije koja se dobije od proizvedenog etanola;

- Proizvodnja biodizela od soje traži 27% više energije fosilnih goriva potrebne za proizvodnju od one koju daje proizvedeni biodizel; (Energetski dobitak od sojinog ulja po hektaru je znatno manji od energije etanola dobijenog od kukuruza po hektaru.)

- Proizvodnja biodizela od suncokreta traži 118% više energije iz fosilnih goriva upotrebljenih za proizvodnju od one koja se dobije od tako proizvedenog biogoriva."

Ovo je prevod rezimea studije "Proizvodnja etanola od kukuruza, trave i drveta; Proizvodnja biodizela od soje i suncokreta" (1).

U izuzetnoj studiji koja poredi efikasnost proizvodnje biogoriva za transport prema efektima električne energije dobijene iz solarnih kolektora - "Možemo li da nadživimo naš način života" - koja je na njihov poziv predstavljena ministrima saobraćaja Evropske Zajednice u septembru 2007-me, naučnik Tad W. Patzek se zalaže za korišćenje električne energije za pogon vozila, kao mnogo efikasnijeg energenta od biogoriva. (Videti na istoj adresi studiju "Can We Outlive Our Way of Life").

Evropsko udruženje za biomasu (The European Biomass Association - www.aebiom.org ) je u svom izveštaju za 2007-mu godinu (European Biomass Statistics 2007 report) – a koji je u širem izvodu predstavljen u časopisu Renewable Energy Focus (2) – dalo svoje podatke o efikasnosti biomase (3). U poglavlju "Koja pitanja treba da budu obuhvaćena" izveštaj uključuje tri oblasti: Raspoloživo zemljište za proizvodnju (u kome se navodi da je u Evropskoj zajednici potrebno 0,16 hektara zemljišta za proizvodnju hrane po osobi godišnje – ne uzimajući u kalkulaciju stočnu proteinsku hranu koje se uvozi); Proizvodnja energije; i Efikasnost biomase.

Iako u delu o efikasnosti biomase (u časopisu) nije jasno navedeno šta sve ulazi u energetske inpute jasno je da je efikasnost biomase najveća kada se ona koristi za grejanje (efikasnost oko 90%); zatim u kombinovanoj proizvodnji energije za grejanje i električne energije (efikasnost 50-90%); za bioetanol i biodizel sa tehnologijom prve generacije (ima efikasnost 55-60%) i najmanja kada se proizvodi samo električna energija ili biogoriva sa tehnologojom druge generacije (efikasnost 25-40%).

Ovde nije uključena ekološka cena proizvodnje biogoriva, odnosno nisu uključene ekološke štete nastale u procesu proizvodnje biogoriva.

Reference:

(1) - T. W. Patzek, Biofuel/Sustainability Papers

Ethanol Production Using Corn, Switchgrass and Wood; Biodiesel

Production Using Soybean and Sunflower, by David Pimental and Tad W.

Patzek, 2005.

(2) - Heating up the EU biomass market

(3) - What issues need to be addressed?

(4) – www.eroei.com - videti pri dnu sa leve strane: "What is EROEI?"– pogledati ceo lanac: drvo/biomasa, ugalj, nafta/prirodni gas i ekonomija energije.

Ratko Karolić

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!