Reklama
  • Mehanizacija/oprema

Plastenici - velike tehničke i tehnološke promene

Novi plastenici odlikuju se značajnim izmenama. Širina lađe iznosi 8-12 metara i visina grebena je najčešće oko 6 metara, što sve omogućava znatno lakšu manipulaciju u objektu, kao i nesmetano gajenje visokih sorti paradajza, krastavca i paprike, primenom novih tehnologija. Uvođenje supstrat kulture, podrazumeva, gajenje povrća i na kamenoj vuni, kao potpuno sterilnom i bezbednom supstratu.

U zemljama sa razvijenom plasteničkom proizvodnjom, povrće se sve intenzivnije gaji kao tzv. supstratkultura, a novi objekti su znatno veće visine. Folija za pokrivanje je znatno dugotrajnija, koristi se jednoslojna ili dvoslojna, poput balona sa naduvavanjem.

Supstrat kultura - gajenje bez zemlje

Tradicionalno gajenje povrća u plastenicima obavlja se na postojećem zemljištu uz povećanu primenu đubriva i zaštitnih sredstava, jer se proizvodnja odvija tokom čitave godine. Međutim, zbog neprekidnog gajenja malog broja vrsta (praktično monokultura) već nakon nekoliko godina i pojave štetnih insekata, javljaju se problemi u vezi sa zabarivanjem. Kao posledica toga zaštita je otežana, javljaju se bolesti i dolazi do opadanja prinosa, iako se godinama dobro i obilno đubrilo i koristili se stalno novi, efikasniji ali i skuplji pesticidi.

Nekada se, ne tako davno, u sličnim situacijama predlagala promena zemljišnog sloja debljine 30-40 cm ili pak premeštanje objekta na drugu lokaciju. Danas se, međutim, smatra da je zamena zemljišta i objekta previše skupa mera, a premeštanje je prihvatljivo samo pod uslovom da su manji objekti i da vlasnik ima pogodnu lokaciju.

Šta je onda rešenje? Iskustva u drugim zemljama govore da je sada najprihvatljivije rešenje, uvođenje supstrat kulture, odnosno gajenje povrća (ali i cveća) na kamenoj vuni (grodan), kao potpuno sterilnom i bezbednom supstratu. Osim kamene vune, s istim ciljem koriste se plastične posude ili vreće zapremine 20-30 litara, u koje se stavlja sterilisan specijalno pripremljen supstrat, kao podloga za sadnju prethodno odnegovanog rasada povrća.

Generalno, postoje prirodni-organski supstrati (treset, kompost, zemlja) koji se koriste u formi izuzetno precizno sastavljenih i kondicioniranih mešavina, onda sintetički supstrati kao što su polistiloli, i na kraju mineralni supstrati u koje spadaju perlit, vermikulit i kamena vuna.

Gajenje sistemom supstrat kulture podrazumeva korišćenje uredaja "kap po kap" za fertigaciju, odnosno stalno zalivanje i ishranu. Ove dve činjenice supstrat kultura i "kap po kap" - nameću pitanje: da li je takva proizvodnja moguća u starim objektima?

Odgovor je: da! Naravno, uz neke male adaptacije preuređenje unutrašnjosti plastenika, pri čemu je osnovno da se spreči kontakt korena gajenih biljaka sa postojećim zemljištem u plasteniku i da se u odnosu na tip objekta odabere gajena vrsta, odnosno sorta. Naravno da ovo nije optimalno rešenje, ali je ipak u ovom trenutku zadovoljavajuće i ekonomski opravdano.

Konstrukcijske inovacije kod plastenika u proteklom periodu dominirale su sa poluvisokim plastenicima tunelskog tipa, kod kojih su osnovni nedostaci ograničena mogućnost i korišćenje teže mehanizacije za obradu zemljišta. S obzirom na to da ovakvih objekata još uvek ima, treba da budu u funkciji (šteta je da budu rasadnik korova), ali se savremene tehnologije u njima moraju donekle korigovati.

Novi plastenici odlikuju se značajnim izmenama. Širina lađe iznosi 8-12 metara i visina grebena je najčešće oko 6 metara, što sve omogućava znatno lakšu manipulaciju u objektu, kao i nesmetano gajenje visokih sorti paradajza, krastavca i paprike, primenom novih tehnologija. Takođe, značajno je povećana površina koja se otvara - sada to iznosi do 40%, čime obezbeduje kvalitetno provetravanje, što je od posebnog značaja u letnjem periodu. Na kraju, konstrukcije se odlikuju povećanom stabilnošću - zbog vezivanja biljaka i povećane otpornosti na vetar i nepogode.

Folija za pokrivanje plastenika

Prednost folije u odnosu na staklo, ogleda se prvenstveno u mnogo nižoj ceni plastenika u odnosu na staklenik. Ne samo što je kvadratni rnetar folije nekoliko puta jeftiniji, nego je i konstrukcija objekta znatno lakša, i jednostavnija. To su i danas razlozi što se najveći broj proizvodača odlučuje za podizanje plastenika, a ne staklenika.

Međutim, kod folija koje se danas najčešće koriste postoje i određeni nedostaci, kao što su vek trajanja, smanjenje transparentnosti (providnost) i kondenzacija vodene pare.

Vek trajanja najjeftinijih polietilenskih folija - kakve naši proizvodači najčešće koriste - je dve do tri godine. U svetu se danas preporučuje tzv. koekstrudirana folija debljine 200 milimikrona, čija je trajnost prosečno pet godina. Napravljena je, međutim folija koja može da se koristi petnaest godina, čija je transparentnost veća od stakla, ali je zato nekoliko puta skuplja.

Pre desetak godina, smatralo se da je pronađeno idealno rešenje za pokrivanje - polikarbonatne ploče. Međutim, bez obzira na mnogobrojne prednosti ovog materijala, proizvodna praksa ih za sada malo prihvata, prvenstveno zbod visoke cene.

Pojavom tzv. dvostrukih folija sa nadpritiskom (uduvava se vazduh), nadeno je rešenje za znatnu uštedu energije, čak 25-35% u poređenju sa jednostrukom. Dosadašnja iskustva sa ovakvim objektima iako nisu velika, ukazuju na značajne prednosti i efekte, kao i potrebu nekih konstrukcijskih i tehnoloških modifikacija. Može se reći da ovo rešenje jeste obećavajuće, a praksa će pokazati da li će se i koliko brzo prihvatiti u proizvodnji.

Prof. dr Mihal Đurovka, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!