Reklama
  • Pčelarstvo

Pretapanje voska

Bez higijene saća u košnici nema poizvodnje kvalitetnog meda i očuvanja zdravih pčelinjih društava. Više godina korišćeno saće prava je blagodet za mikroorganizme, prouzrokovače bolesti, a s obzirom na izraženu sklonost voska ka upijanju raznih hemikalija, mnoge se koriste u borbi protiv varoe, logično je da se ono mora redovno smenjivati. Ako se ima na umu i da slojevi kokona iz generecije u generaciju čine ćelije sve manjim i povlače pčelinju porodicu u prirodno rešavanje ovog problema, rojidu, zamena ramova ramovima za gradnju logično je rešenje.

Vosak je materija koja ima široku primenu. Medjutim, samo malo materijala ovog imena je zaista pravi pčelinji vosak. Tri su bitna uslova koja treba ispuniti da bi došlo do njegovog stvaranja. To je prisustvo odraslih pčela, prema nekim naučnicima počev od 12 do 18 dana starosti, pa i mladjih, temperatura okoline u kojoj se nalaze voskarice od 33 do 36°C i obilan izvor hrane. Postojanje paše stimuliše lučenje dok tokom bespašnog vremena ono prestaje u potpunosti. Ponekad, pčele mogu da poklapaju ćelije sa medom čak i ako ne postoji paša iskorišćavajući vosak koji postoji na tom istom ramu.

Koliko god da je vrcanje meda za pčelare radostan posao, toliko je topljenje starog saća prljavo i odbojno. Kao što je logično, iz svetlih i svetlijih ramova dobija se više voska i tu je dobit veća. Ako se uzme u obzir da na uloženu satnu osnovu pčele nadograde još za oko polovine njene težine, tada je jasno da se pretapanjem ramova koji nisu dočekali da budu potpuno crni, osim pomenutih higijenskih prednosti, dobija i na vosku.

Postoji mnogo metoda za izdvajanje voska iz starih ramova. Pomenućemo u kratkim crtama samo neke, kod nas manje ili više poznate u praksi.

Najjednistvniji metod i najjeftiniji je korišćenjem sunčanih topionika. Sve što je potrebno da bi se vosak uspešno istopio je temperatura oko 68 do 70°C, što se lako postiže. Na ovaj način dobija se vosak vrhunskog kvaliteta, ali je dobit samo oko 75% od starih ramova. Pošto se stari ramovi tope, masa kokona upija vosak i time smanjuje njegovo izdvajanje i isticanje. Osim toga, tu je još i zavisnost od osunčanosti. Zato ovaj metod nije mnogo uspešan za stare ramove, ali je odličan za zaperke, oštećeno novo saće, voštane poklopčiće i gradjevnjake.

Drugi, zahvalniji po dobiti i veoma popularni, su postupci kod kojih se koristi vrela voda ili vodena para. Pribor mora biti od alumijnuma, bakra ili nerđajućeg čelika. Cink, kalaj ili kalajisano ili njime galvanizovano gvožđe nije pogodno zbog tamnjenja voska.

Postupak je jednosatvan i mnogo se koristi i kod nas. Ramovi, celi ili samo izvadjeno saće, se stavljaju u jutane džakove koji se potapaju u vrelu vodu. Da ne bi isplivali otežavaju se. Zatim se voda kuva. Vosak, kao lakši od vode, kada se istopi prolazi kroz filter od džaka i isplivava na površinu. Kada se svi ramovi pretope, ostavlja se da se voda ohladi i vosak očvrsne formirajući ploču.

Drugi način je izdvajanje vrelom vodom i presovanjem. Ramovi se stavljaju u posude od 120 litara sa 20 do 30 litara vrele vode i ostavljaju da omekšaju. Kada sav vosak smekša, vadi se žica i sadržaj stavlja u jutanu vreću u kojoj se presuje. Istisnut vosak izlazi i posle prvog presovanja sa 20 tona, sadržaj vreće se rastresa i ponavlja presovanje. Proces se ponavlja tri puta do kraja, a svako presovanje je oko 90 minuta. Tečnost curi u prihvatnik gde vosak isplivava zbog razlike u gustini. Kada se ohladi, stvrdnjava se na površini vode.

Moguće je i izdvajanje voska vodenom parom. Princip ovog izdvajanja je sledeći: dve medjusobno povezane posude su učvršćene jedna u drugoj ili jedna preko druge. Ramovi ili saće za topljenje stavlja se u metalnu korpu unutar osnovnog tanka. Ovaj metod je odličan za topljenje mladjeg saća, ali sa starim daje prilično slabe rezultate jer je dobit od 80 do 82%.

U postupku sa ključalom vodom i presom korpa sa starim saćem potapa se u tank ključale vode, a klip koji može da ostvari pritisak od više tona, obično 15, presuje saće. Posuda se ostavlja da voda lagano ključa jedan sat. Vosak izlazi iz ispusta na vrhu tanka. Dobit u vosku je izvanredna i iznosi 90%, a brzina 60 i više ramova na sat.

Vosak se takodje može izdvojiti i centrifugalnom silom. Ova metoda ima dosta nepogodnosti jer se ramovi potapaju u vrelu vodu i proces izvodi u korpama centrifugalnog ekstraktora. Sve to, pa i cevovode, treba održavati na temperaturi preko 65°C da ne bi vosak očvrsnuo. Zato ovaj način nije pogodan za obradu malih količina starih ramova ili poklopčića, a osim toga sistem je vrlo skup za postavljanje.

Vosak se može izdvojiti i korišćenjem hemikalija. Staro saće se meša sa supstancama kao što su benzen, aceton, toluen ili trihloroetilen. Ova metoda se koristi jedino u laboratorijama, a često se koristi i u industrijskoj proizvodnji voska za izvlačenje poslednjih kapi voska zaostalih posle klasičnog presovanja. Medjutim, na ovaj način dobijen vosak uvek sadrži tragove rastvarača i zato nije upotrebljiv u košnicama.

Pomenimo na kraju i toplo izdvajanje korišćenjem električnih elemenata. To je metoda koja pčelara oslobadja isecanja izvadjenih ramova pre njihove obrade. Ramovi se stavljaju izmedju dve vertikalne metalne ploče sa električnim grejnim elementima. Poluga gura ploče zajedno i istopljeni vosak odlazi u prihvatnik. Kada se sav vosak iscedi, ploče se otvaraju i sav kokon i nečistoća pada u drugu posudu. Zavisno od modela, ova vrsta mašina može da obradi 30 do 80 ramova na sat. Iz razgovora sa nekim našim pčelarima, metalcima po zanimanju, ovakav mehanizam, koji su sami napravili, pokazao je zaista odlične rezultate.

Dejan Kreculj www.pcelinjak.com medija@pcelinjak.com

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!