Na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu prisustvovali smo odbrani magistarskog rada "Proizvodnja i promet šljive u Republici Srbiji", kandidata Ana Čobrda, zaposlene u "Vitaminki" Banja Luka. Ovom prilikom ćemo izdvojiti samo najzanimljivije detalje. Na svetlost dana je izašao originalan i samostalan autorski rad. Autorka je pošla od GAP analize: Gde smo mi? Gde možemo da budemo? Šta nam treba da to postignemo? Rezultati ovih i sličnih aktivnosti bi trebalo da dovedu do povećanja proizvodnje, prometa i stabilnijeg tržišta šljive.
Svet
U svetu su površine pod šljivom na nivou od 2.000.000 ha i godišnje se povećavaju po stopi od 4%. U Kini je 54% površina, koja beleži intenzivno povećanje zasada u poslednjih 15 godina. U svetskim razmerama proizvodnja je oko 8 mil. t, sa prosečnim prinosom od 14 t/ha. Što se prinosa tiče, najbolje rezultate ima Slovačka sa prosečnim prinosom od 25,45 t/ha. U svetu se sveže šljive izveze 354.000 t na kraćim destinacijama, 132.000 t na druge kontinente. Najveći uvoznici suve šljive su Velika Britanija koja uveze 60.000 t i Japan sa 15.000 t.
Srbija
Promet šljive u Republici Srbiji se uglavnom obavlja preko tržnica na malo. U Srbiji je prinos 3,5 t/ha i po ovim rezultatima smo na 63. mestu u svetu. Po proizvodnji od 400.000 t zauzimamo 4. mesto u svetu. Imamo 49.000.000 stabala, sa tendencijom stagnacije od 60-tih godina. Prinos po stablu je u Užoj Srbiji 9, a u Vojvodini 13,64 kg. Pad proizvodnje je 4% godišnje. Po okruzima najveća proizvodnja je u Kolubarskom (12%), a slede Mačvanski i Šumadijski. Zanimljivo je da je u Topličkom okrugu proizvodnja 270 kg / stanovniku.
Od kompletne proizvodnje 37% ide u prepečenicu, 27% u meku rakiju, 28% u slatko i koncentrovane kaše, 6% u suvu šljivu i 2% u pekmez. Veliki problemi se javljaju u tehnologiji sušenja i pakovanja. Od ukupne proizvodnje tržištu se isporuči 6.000 t, kroz organizovan i promet na malo (pijaca 30%).
Specifičnost proizvodnje šljive u Srbije je veliko učešće porodičnih gazdinstava. Potrošnja šljive je kod poljoprivrednog stanovništva 5 kg / stanovniku, a kod ne poljoprivrednog 2 kg / stanovniku. Što se suve šljive tiče iz Srbije se izvozi pre svega u Rusku Federaciju 817 t, a pored nje i u Francusku i Nemačku. Rezultati su izuzetno skromni kada to uporedimo sa 1926. godinom kada je Srbija izvezla 66.000 t.
Stona šljiva se izvozi pre svega u Bosnu i Hercegovinu i u zemlje u okruženju.
Izvozna cena za stonu šljivu je u proseku 187,60 dolara po toni, dok najveću cenu plaća Španija 290. Kod suve šljive prosek je 1.061 a najveću cenu plaća Ruska federacija 1.732 dolara po toni.
Mere za unapređenje proizvodnje i izvoza
Trenutno stanje u našoj šljivarskoj proizvodnji karakteriše sledeće: skroman prinos i kvalitet, proizvodnja je uslovljena tražnjom, 70% prometa se ostvari na malo (pijace) – loše i loša struktura prerade.
Mere za unapređene šljivarske proizvodnje bi bile pre svega: uvođenje otpornih sorti (pre svega na virus šarke (plum pox)) tehnologija prerade i sušenja, poboljšanje komunikacije između proizvođača i prerađivača.
Kod izvoza treba se fokusirati na sledeće: definisati izvoznu politiku, aktivno uključiti državne organe i obezbediti povoljne bankarske kredite, pokušati stvoriti robnu marku bar za suvu šljivu i šljivovicu i primenjivati marketing pristup pri izvozu.