Reklama
  • Ishrana

Rasol više od leka protiv mamurluka

U vremenu posle provedene besane akoholom ispunjene novogodišnje noći proizvod koji se najviše traži, je bez sumlje - rasol. Ovaj čuveni lek protiv mamurluka poseduje sve pozitivne osobine kupusa – vitamine i minerale – i uz to stalnu količinu mlečne kiseline, te se preporučuje puna čaša ujutru i još jedna u popodnevnim satima. Blagi rasol, ali isto tako i svež i kiseli kupus (dovoljne su tri kašičice pre obroka) pomažu osobama s hroničnim zatvorom.

Zima je, bez sumnje, vreme kupusa, kako kiselog, tako i svežeg. I dobro je što je to tako. Jer, da podsetimo, u kupusu ima mnogo vitamina C, najboljeg saveznika protiv prehlada, kao i vitamina E (antioksidans), K (važan za koagulaciju), onih iz grupe B i, u kiselom kupusu, vitamina U (jedan od najređih, a smatra se da leči čireve, kako spoljne, na koži, tako i unutrašnje, na želucu i dvanaestopalačnom crevu), kao i mnogo kalijuma (475 mg), kalcijuma, fosfora, sumpora (koji mu daje antiseptična svojstva), gvožđa, bakra, cinka i magnezijuma.

Naravno, vitamin C se kuvanjem gubi, pa se preporučuje da se jede što više svežeg i kiselog kupusa. Ima i mnogo mlečne kiseline, kojoj se i pripisuje njegovo lekovito dejstvo, ali je opet važno podvući – treba ga jesti presnog. Jer, u kuvanom se mnogo mlečne kiseline izgubi, a ostanu samo celulozna vlakna, koja imaju suprotno dejstvo – izazivaju nadimanje, čak i grčeve u crevima. Sirovi kupus lakše će se variti ako je sitno iseckan, pa ni oni s osetljivijim želucem ne bi trebalo da se plaše njegove upotrebe.

Još jednostavnije njegovo dejstvo će se ispoljiti – pijenjem rasola.

Lekovitost kiselog kupusa može se i povećati: ako se, prilikom kišeljenja, između redova kupusa doda lišće vinove loze, grožđe, dunje isečene na kriške jabuke, kukuruz, kim, komorač – i što manje soli.

Pošto kalijum podstiče izlučivanje vode iz organizma, kupus bi trebalo da jedu i oboleli od reume i gihta, kao i oni s vodenom bolešću (nakupljanjem tečnosti u abdomenu), a osim za spoljnu upotrebu, ovo povrće se preporučuje, i to u vidu soka, za razne smetnje i oboljenja. Na primer, svakodnevno pijenje čaše sveže isceđenog soka od kupusa između obroka pomoći će protiv proliva, kolitisa i upale creva, uključujući i debelo, protiv čira na želucu preporučuju se tri čaše do litra, tokom celog dana u malim gutljajima, u toku tri – četiri nedelje, a dve čaše dovoljne su protiv malokrvnosti (uz sirov ili na pari kuvan kupus). Protiv bronhitisa, čestog pratioca nazeba, preporučuje se topao buljon od kupusa zaslađen medom, jer on smiruje nadražaj na kašalj i olakšava iskašljavanje. Protiv kašlja se preporučuje sirup od crvenog kupusa, pomešan najbolje s medom, jer blagotvorno deluje na pluća, a pored uobičajenog rasola, protiv mamurluka takođe može da se koristi sirup od ove vrste kupusa. Pravi se tako što se soku od kupusa doda ista količina šećera (može i nešto više) i kuva na pari dok se ne zgusne.

Kako napraviti sok od kupusa?

Potrebno je pola kilograma svežeg kupusa, jedan limun i vrlo malo soli. Kupus treba očistiti i naribati (ili samleti), malo posoliti i ostaviti da odstoji, da bi pustio sok, pa ga procediti kroz gazu i dodati mu sok od limuna.

Svež sok od kupusa daje se i deci koja imaju gliste (tri dana zaredom na prazan stomak po 20–30 grama), pomešan sa sokom od šargarepe i repe koristi se za rekalcifikaciju kod preloma i osteoporoze.

Jedini "problem" sa sokom od kupusa je što ima malo neprijatan ukus, ali se na njega brzo navikne, a bitno je da ne postoje nuspojave kod njegove upotrebe. Ako dođe do nadimanja, pre jela treba popiti čaj od kamilice i kima u razmeri 1:1. Da dodamo i da se ovaj sok sme koristiti samo neposredno isceđen jer stajanjem gubi dejstvo.

Kuvanog slatkog kupusa trebalo bi da se klone jedino osobe koje pate od glavobolje ili imaju problema s varenjem (jer se on vari četiri sata, za razliku od svežeg i kiselog, za koje je dovoljno dva).

Kiseljenje kupusa

Poznata je pojava u našim domaćinstvima da se svaki domaćin hvali da je njegov kiseli kupus najbolji na svetu. Jedno je tačno, ako se sve uradi kako treba, domaći kiseli kupus bolji je od onog koji se u vakuumskom pakovanju prodaje u samoposlugama. Ako se sve uradi kako je ovde zapisano, garantovano dobija se najbolji kupus na svetu, i u još dva sela više.

Za dobijanje dobrog kiselog kupusa sledeće komponente treba da budu u optimalnom skladu. To su: zapremina bureta koje na dnu treba da ima slavinu za pretakanje rasola; količine kupusa, vode i soli; temperaturni režim u toku procesa kiseljenja; pravilan režim pretakanja. Sa dovoljnom garancijom da će proces biti uspešan preporučuju se sledeće proporcije: za bure date zapremine u litrima, pripremi se kupus čija je težina u kilogramima brojno jednaka polovini zapremine bureta u litrima. Tako napunjeno bure primiće za oko 10% više vode od polovine zapremine praznog bureta. Količina soli u kilogramima treba da bude jednaka 4% od količine vode izražene u litrima, kojom se bure naliva do vrha bureta. (Primer: bure 30 litara, kupus 15 kilograma, voda 16 litara, so 650 grama). U našoj višegodišnjoj praksi koristili smo sledeći postupak.

Odabrano je plastično bure zapremine 120 litara. Bure se postavi u nekom uglu kuhinje u kojoj se može sa sigurnošću očekivati temperatura od 15-20 stepeni u toku 30 dana od početka kiseljenja. Ovih prvih mesec dana je najvažniji period kiseljenja i zahteva najveću pažnju.

U prvoj sedmici novembra kupi se 60 kgr. kupusa. Kupus treba da bude čvrst sa tesno složenim listovima blago ružičaste boje. Sa glavica kupusa odstrane se oštećeni spoljni listovi ako ih ima. Posle toga u korenu u sredini donjeg dela glavice naprave se dva dublja zareza u obliku krsta dubine oko 2 cm. Sada se pristupa slaganju glavica u bure. Glavice se što je moguće snažnije guraju jedna uz drugu i pri tome se biraju komadi prikladne veličine kako bi se ostvarilo najgušće pakovanje. U šupljine koje se pojavljuju između glavica mogu se ubacivati rasečene polovine i čak četvrtine glavica. Ovi komadi će se prvi ukiseliti i odmah biti korišćeni za izradu salate. Kod slaganja prvog reda po dnu bureta voditi računa da ulaz u slavinu ostane u sredini između dve glavice. Ako se to ne uradi, u kasnijem periodu ulaz se zapuši i nastaju problemi kod pretakanja. Na opisani način poslagati sve glavice do vrha bureta.

Sada se pristupa punjenju bureta slanom vodom. Odabere se jedna veća posuda, na primer od 5 litara. Ulije se u posudu 5 litara tople vode i u nju sipa 200 grama kuhinjske soli. Voda se meša da se so potpuno rastopi. Dobija se 4% rastvor soli. Ako je posuda manje zapremine, količinu soli izračunati prema količini vode. Kada se so rastopi uliti vodu iz posude u bure. Ovaj postupak ponavljati sve dok se bure ne napuni slanom vodom. U bure od 120 litara sa 60 kgr. kupusa uliće se oko 65 litara vode što zahteva 2,6 kgr. soli. Ne slušajte ničiji savet da celokupnu količinu soli odjednom sručite u bure koje je već napunjeno vodom. Ovo nije dobro, jer se ni na koji način ne može više dobiti ujednačena slanost vode, što je od najveće važnosti za dalji proces kiseljenja.

Kupus je lakši od vode pa zato pliva i iskače iznad površine vode. Zato je potrebno da kupus bude pritisnit i da stalno bude pod vodom. Domaćin treba da se doseti kako to da uradi. U početku je dovoljno da se dve letvice ukrste i uglave uz rub bureta.

Sada nastaje period urednog pretakanja. Pretakanje je postupak kojim se voda koja istekne sa dna kroz slavinu, vrati u bure. Najprostiji način je da se posuda po posuda vode, koja istekne kroz slavinu vrati u bure. Drugi način je da se do dna bureta uroni crevo i ustima isisa voda, koja će se sa dna ulivati u posudu koju treba postaviti ispod gornjeg nivoa vode. Ovo crevo može da stoji stalno u buretu dok traje potreba za pretakanjem. Važno je da to crevo na svom kraju, koji dopire do dna bureta, ima nastavak od plastike sa rupicama u koje neće ulaziti komadi kupusa, koji bi mogli da zapuše crevo i onemoguće protok vode. I treći, najelegantniji je da se konstruiše električna pumpa od neke stare opravljene pumpe za vodu iz mašine za pranje rublja. Pogodnim spajanjem ove pumpe sa slavinom na dnu i gornjom površinom bureta pretakanje teče automatski. U toku jednog pretakanja treba izmešati bar polovinu ukupne vode. Prvih 15 dana pretakati svakog dana. Ponavljamo, svakog dana. Drugih 15 dana to se može smanjiti na jednom u dva dana. U periodu pretakanja vazdušni prostori između listova kupusa puniće se vodom pa će u prvo nivo vode u buretu opadati. Ovu vodu treba odmah nadoknađivati ulivanjem odgovarajuće količine vode da sav kupus bude pokriven vodom. I ova dodatna voda treba da bude posoljena u istom procentu. Kada se ovaj početni period pretakanja završi, bure se može izneti na terasu. Jedini način da se to uradi je da se rasol istoči. Tako olakšano bure dve osobe lako mogu da prenesu na novo mesto. Posle toga raso se vrati u bure. Sa pretakanjem treba nastaviti sada u dužim razmacima. Narednih mesec dana jednom nedeljno, a potom svake druge nedelje.

Posle 1,5 do 2 meseca, zavisno od potrošnje, u bure se može dodati i do 10 kgr. novog kupusa. Nove glavice treba smestiti dublje, kako bi na red za trošenje stigle kasnije, kada se budu ukiselile.

Pored ukusa kiselog kupusa, koji je najpresudniji, da li je kiseljenje bilo uspešno ili ne, važan znak da je sve u redu je da raso skoro do kraja korišćenja ostane bistar. Ne smeju se pojaviti ni slojevi zgusnute bele pene po površini, koja liči na buđ. Ako se sve radi kako je navedeno, sarme i salate sa alevom paprikom i malo ulja biće besprekornog, vrhunskog kvaliteta.

Research.net

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!