Prema podacima vodećih svetskih organizacija za zaštitu bilja, kao što su CABI (Centre for Agriculture and Bioscience International) i EPPO (European and Mediterranean Plant Protection Organisation), kukuruzna (pamukova) sovica (Helicoverpa armigera) smatra se jednom od najdestruktivnijih karantinskih štetočina na svetu zbog svoje izuzetne mobilnosti, visoke plodnosti (ženka polaže i do 1.000 jaja), brze pojave otpornosti na insekticide i širokog spektra domaćina.
Globalne klimatske promene menjaju biologiju i destruktivni potencijal sovica, sa posebnim naglaskom na kukuruznu (pamukovu) sovicu !
1. Temperaturni optimum i eksplozija reprodukcije
- Skraćenje životnog ciklusa: na temperaturama između 32 °C i 35 °C metabolizam H. armigera ubrzava do svog biološkog maksimuma. Životni ciklus dostiže najkraće moguće trajanje, dok plodnost ženki (broj položenih jaja) drastično raste.
- Gornji toplotni limit: konstantne temperature iznad 35 °C počinju negativno da utiču na štetočinu – usporavaju razvoj i povećavaju smrtnost larvi. Ipak, mikroklima unutar navodnjavanih useva paprike, paradajza, semenskog kukuruza, kukuruza šećerca, postrne boranije, uspešno spušta temperaturu u optimalni opseg (32-35°C).
2. Pomeranje geografskih granica i povećanje broja generacija
- Povećan broj generacija godišnje: Usled porasta akumuliranih efektivnih temperatura u južnoj i centralnoj Evropi beleži se povećana učestalost generacija. Svako povećanje prosečne temperature iznad 20 °C direktno rezultira većim brojem reproduktivnih ciklusa u godini.
- Ekspanzija na sever kontinenta: Evropska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO) svrstava H. armigera u karantinske/regulisane štetočine (A2 lista). Dok je ranije bila stabilno prisutna samo u mediteranskom pojasu (Španija, Grčka, Portugal), zabeležen je trend stalnog širenja i stabilnog prezimljavanja ka centralnoj i severnoj Evropi (Nemačka, Mađarska, Češka, Litvanija).
3. Dinamika populacije
- Prezimljavanje kao ključni indikator: Lutke koje prezimljavaju u zemljištu funkcionišu kao "prezimljujući fond" za predstojeću sezonu. Blage zime omogućavaju visok procenat preživljavanja lutaka, što direktno pomera pojavu prve generacije leptira ranije u proleće. Međutim, konačnu jačinu napada na povrtarske useve u julu i avgustu isključivo diktiraju letnji toplotni talasi.
4. Interakcija sa vlagom
- Vlažnost vazduha kao regulator: Pored temperature, indeks kombinacije toplote i vlažnosti (u navodnjavanim usevima) moduliše preživljavanje jaja. Visoka relativna vlažnost usporava ili sprečava isušivanje jaja, što direktno povećava procenat ispiljenih gusenica.
5. Osnovna strategija u borbi protiv kukuruzne sovice obuhvata:
- monitoring (praćenje štetočine): putem feromonskih klopki, svetlosnih lovnih lampi i pregledom biljaka (vršnih listova, cvetova, plodova).
- hemijske mere suzbijanja: tretman se sprovodi na samom početku piljenja gusenica (gusenice prvog stupnja, L1), pre ubušivanja u plod, vodeći računa o karenci. Pojedina istraživanja sugerišu da populacija larvi kukuruzne sovice postaje tolerantnija na insekticide iz grupe piretroida. Ekološki prihvatljivi insekticidi, a ujedno sa dobrom efikasnošću, uključeni u IPM (integralnu proizvodnju), sa niskom toksičnošću i kratkom karencom su na bazi sledećih aktivnih materija: emamektin-benzoata, hlorantraniliprola, spinetorama i metaflumizona.
- biološka kontrola: primena parazitskih osica (Trichogramma sp.), upotreba preparata na bazi Bacillus thuringiensisa (Bt).
- agrotehničke mere: suzbijanje korova smanjuje alternativne domaćine na kojima se štetočina hrani i razmnožava; duboko oranje uništava lutke koje prezimljavaju u zemljištu.
Važno je upozoriti i na fenomen koji se se naziva “sinergija insekta i patogena”, gde larva otvara vrata infekcijama koje nanesu i do 3 puta veću ekonomsku štetu od samog gubitka pojedene biljne mase.
Na plodovima paradajza i paprike, a posebno na klipovima kukuruza, mehaničke povrede dovode do masovnog naseljavanja gljiva iz rodova Fusarium, Alternaria, Aspergillus i Penicillium.
Problem mikotoksina u kukuruzu: povrede od sovice na kukuruzu dramatično podižu nivo opasnih mikotoksina (između ostalih i aflatoksina!). Takav kukuruz automatski gubi izvoznu dozvolu i postaje toksičan za ishranu ljudi i ishranu stoke.
Takođe, ubušenja koja pravi Helicoverpa armigera u plodovima paprike, paradajza i patlidžana, savršen su ambijent za bakteriju Pectobacterium carotovorum.
Zanimljivost: uobičajeno je da se na jednom mestu ishrane pronađe više gusenica ranog uzrasnog stupnja. Međutim, kako rast larvi napreduje, postaju agresivne jedne prema drugima i često dolazi do pojave „kanibalizma". Zbog toga se obično ne viđa više larvi viših uzrasnih stupnjeva kako se hrane u grupama.
Regionalni centar Bačka Topola je u više navrata obavestio proizvođače o aktivnosti ove štetočine u ugroženim biljnim vrstama, o čemu se detaljnije možete informisati na Portalu PIS-a, na adresi https://pissrbija.rs
