Slučajevi kontaminiranih pošiljki voća koje su otkrivene na evropskom tržištu ponovo su otvorili pitanje bezbednosti hrane, ali je za domaće potrošače važnije pitanje šta se dešava pre nego što proizvod stigne do izvoza, rafova ili pijace
Magistar zaštite bilja Milivoj Pavlović upozorava da problem nije u nedostatku propisa, već u njihovoj nedovoljnoj primeni i slaboj kontroli u praksi.
Prema njegovim rečima, Srbija ima uređen zakonski okvir za proizvodnju, promet pesticida, preradu hrane i rad prehrambenih pogona, ali izostaje sistemska kontrola onoga što je za potrošače najvažnije - kako se pesticidi zaista koriste i da li se poštuju karence, doze i zdravstvene procedure.
”Kod pesticida se strogo mora znati kada se primenjuju, u kojoj količini i koliko vremena mora da prođe do konzumacije proizvoda”, kaže Pavlović, upozoravajući da se u praksi često dešava da se voće i povrće tretira neposredno pred prodaju.
Rešenje, kako navodi, mora da bude redovna i ciljna kontrola na terenu. To znači da inspekcije ne reaguju samo po prijavi, već da planski uzimaju uzorke na pijacama, u otkupnim centrima, hladnjačama, preradnim pogonima i na graničnim prelazima. Analize bi, dodaje, morale da obuhvate aktivne materije koje se danas koriste, a ne samo pesticide koji su zabranjeni pre više decenija.
Posebno važna karika su izvoznici, otkupljivači i prerađivači, koji bi morali da uvedu strože interne provere pre plasmana robe. HACCP standardi, prema Pavlovićevim rečima, ne smeju da budu samo dokumentacija za inspekciju, već stvarna procedura koja prati svaku fazu - od prijema sirovine, preko prerade, do skladištenja i transporta.
Za domaće tržište ključna je i kontrola pijaca, gde potrošač najčešće nema nikakvu informaciju o poreklu proizvoda, tretmanima i vremenu berbe. Pavlović kao primer navodi sisteme u kojima inspektori redovno kupuju proizvode, legitimišu prodavce i sprovode laboratorijske analize, uz visoke kazne za prekoračenja.
Bez takvog nadzora, kaže on, pravila ostaju na papiru. Sistem bezbednosti hrane zato mora da se pomeri sa formalnog ispunjavanja uslova na stvarnu proveru proizvoda koji završavaju na trpezama potrošača.