Kako piše portal Agrosmart, problem sa IPARD-om u Srbiji postoji od početka. Suštinski, problem je u nerazumevanju značaja ovog programa za srpsku poljoprivredu i u najmanju ruku neozbiljnom odnosu aktuelne vlasti prema evropskim parama. Kada je, krajem decembra 2017. godine, IPARD u Srbiji konačno krenuo, činilo se da ipak nije sve propalo i da ćemo nadoknaditi izgubljene godine u kojima smo mogli trošiti novac iz ovog fonda – a nismo.
Da bi neka zemlja mogla da koristi sredstva iz IPARD-a, treba da ispuni dva osnovna uslova – politički i tehnički. Politički podrazumeva kandidovanje za članstvo u EU a drugi uslov odnosi se na ospobljenost da upravlja ovim sredstvima. Srbija je postala kandidat za EU u martu 2012. godine i time ispunila politički uslov, ali sve do 2018. nije bila tehnički spremna.
IPARD III: Kašnjenja i nizak obim realizacije
U periodu implementacije IPARD II programa objavljeno je 15 javnih poziva, od čega se 13 odnosi na mere investicionog tipa.
U IPARD III programu, od februara prošle godine rapisana su samo četiri javna poziva, nedopustivo se kasni sa obradom zahteva, donošenjem pravilnika, rešenja o odobrenju podsticaja…
Za prethodnih osam godina samo 1.233 korisnika dobilo je IPARD podršku. Među njima najviše je onih koji su dobili podsticaj za nabavku novog traktora. Traktori nisu suština IPARD-a, taj program treba da pomogne poljoprivrednicima koji ulažu u izgradnju objekata – farmi, hladnjača, skladišnih kapaciteta, u podizanje i opremanje novih zasada voća, povrća, a naročito u preradu poljoprivrednih proizvoda jer to diže poljoprivredu jedne zemlje na veći nivo. Ali, mera 3 koja se odnosi na preradu u ukupno isplaćenoj IPARD podršci imala je svega 24,4 odsto.
