Iza naizgled zdravog zemljišta mogu se kriti brojni zagađivači koje nije moguće uočiti golim okom, a koji dugoročno mogu ugroziti kvalitet hrane, stanje ekosistema i zdravlje ljudi. Na to upozorava dr Milica Kašanin, naučni savetnik Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Univerziteta u Beogradu, navodeći da među najopasnije spadaju mikroplastika, teški metali, PFAS jedinjenja, farmaceutski ostaci i pesticidi.
Kako objašnjava, za razliku od vidljivog otpada, poput plastike i nagomilanog đubreta, ovi zagađivači ostaju skriveni, ali mogu imati ozbiljne posledice. Posebno izdvaja mikroplastiku, sitne plastične čestice koje menjaju fizičke osobine zemljišta, a preko podzemnih voda mogu dospeti u biljke, životinje i ljude. Problem dodatno otežava to što se za mikroplastiku vezuju i druge štetne materije, poput teških metala i pesticida, pa ona postaje svojevrsni nosač čitavog paketa zagađenja.
Kada je reč o teškim metalima, Kašanin navodi da oni delom potiču iz prirodnih, geoloških izvora, ali da njihove koncentracije dodatno povećavaju industrija, rudarstvo i pojedine poljoprivredne prakse. Posebnu pažnju privlače i PFAS supstance, poznate kao ”večne hemikalije“, jer se veoma teško razgrađuju i dugo ostaju u zemljištu, vodi i organizmu.
U zemljište dospevaju i ostaci farmaceutskih proizvoda i antibiotika, iz humane i veterinarske medicine, što može narušiti mikrobiološku ravnotežu i doprineti razvoju rezistentnih bakterija. Ni pesticidi nisu bez posledica, jer degradiraju zemljište i mogu ostajati u poljoprivrednim proizvodima. Sagovornica upozorava da sve to utiče i na smanjenje nutritivne i mineralne vrednosti hrane koju svakodnevno konzumiramo.
Najveći problem je što se ovakvo zagađenje ne može utvrditi bez stručne analize. Zato je neophodno uzorkovanje zemljišta, laboratorijska obrada i poređenje rezultata sa zakonskim normativima.
Kašanin ističe da mnogi od ovih zagađivača ostaju stabilni u životnoj sredini decenijama, zbog čega su redovan monitoring i prevencija od presudnog značaja. Iako postoje metode remedijacije, poput fitoremedijacije i bioremedijacije, mnogo je važnije sprečiti da zagađenje uopšte dospe u zemljište.
