
Ambalaža je za prodaju bilo kog proizvoda, pa i meda veoma bitna. Prilikom prodaje meda koristi se isključivo staklena ambalaža. Metalna ambalaža se ne koristi jer je med agresivna supstanca, nagriza metalnu ambalažu te se tako nagrižen metal meša sa medom. Zbog toga bi trebalo izbegavati i metalne poklopce prilikom kupovine. Plastika je mnogo zahvalnija u tom pogledu pa ipak ni ona nije imuna na agresivnost. Zdravstveno najispravnija je staklena ambalaža sa staklenim poklopcem. Ako se nakon punjenja med prelije voskom u tankom sloju možemo biti sigurni da štetnog nagrizanja neće biti. Nažalost zatvaranje voskom je veoma skupo. O ovome proizvođači i potrošači moraju da vode računa prilikom prodaje i reklamiranja, odnosno kupovine meda.
Za med možemo koristiti i raznu drugu ambalažu, na primer glinu. Od nje se mogu možemo praviti raznovrsne posude, dekorisane prigodnim crtežima, cvećem pre svega. Ovakvo rešenje zahteva veća ulaganja, ali zbog velikog marketinškog efekta taj med možemo prodavati po zadovoljavjuće velikim cenama.
Med jeste prigodan poklon. Ali ako mala plastična ili staklena srca napunimo medom, uvijemo u crveni, rozi ili ljubičasti papir i stavimo ih u veću kutiju u kojoj je vata ili jednostavno pletenu korpicu sa slamom uz odgovarajuću romantičnu poruku efekat će biti još veći. Vratimo se klasičnoj amalaži. Staklena ambalaža je najpovoljnija sa stanovišta zdravstvene i higijenske ispravnosti. Zahvaljujući staklu kupci vide med tj. vide ono što u stvari žele da vide. Etikete ne smeju da pokrivaju više od 30% površine omotača tegle, vidno istaknutim crvenim slovima (prirodna boja koja najviše privlači pažnju) na prednjoj strani treba da piše MED. Na etiketama ne moraju da budu naslikane košnice ni saće jer to većinu ljidi jednostavno ne zanima. Treba izbegavati slike i crteže pčela jer ljude asociraju na agresivnost. Neke ljude naročito odbijaju insekti, a čak smatraju da pčele mogu preko meda da ih zaraze nekom bolešću ili otruju. To nije tačno, ali oni tako misle. Eventualno može biti nacrtana pčela, ali mora da bude simpatična, nasmejana, zaobljena, bez oštrih ivica i naročito bez žaoke (sugeriše ubod i bol). Veoma je poželjna fotografija savremene, čiste kuhinje sa trpezarijskim stolom i prikazom mrtve prirode, osvteljene blagom prirodnom svetlošću. Etiketa na poleđini mora da bude što manja kako bi se med bolje video i po zakonu mora da sadrži informacije o kvalitetu meda, ali može da sadrži i određen tekst kojim će med približiti potrošačima umetnički i obrazovno. Taj tekst na pojedinim teglama može biti veoma različit.
Malo trikova pri prodaji meda
Prilikom posete zemunskoj izložbi jedan štand je bio najposećeniji. Na tom štandu prodavac je bio obučen u besprekorno čist beli lekarski mantil. Kupcima je pokazivao med držeći med u jednoj ruci u visini njihovih očiju ili malo iznad njih (med najčešće kupuju žene tako da držanje ruke u visini nije bilo neprirodno, one su nižeg rasta) u drugoj ruci je držao penkalo kojim je pokazivao na med. U konverzaciji sa bio je jako predusetljiv, čak i više od ostalih, ali je jedini preporučio da se sklonimo metar od šanda kako bi kupci mogli slobodno da priđu. On proda celu godišnju proizvodnju meda pre prve paše iz naredne godine.
Ljudi više vole da kupuju sa velikih štandova nego sa malih. To je veoma korisno ako se med prodaje na izložbama gde ima mnogo štandova. Na svim štandovima se nalaze prezimena proizvođača (npr. Pčelarstvo Petrović) sa brojevima telefona, diplomama, nagradama...). Pojedini prodavci na štandovima teraju goste, (studente , TV ekipe) od sebe smatrajući da ih zadržavaju i smetaju im. Ali ako se TV ekipa zadrži na štandu uz dug interviju, mnogi posetioci izložbe će doći da tu kupe med. Pametan prodavac to zna.
Ako med plasiramo u marketu neophodno je da vlasnika ubedimo da med bude postavljen na vidno i prometno mesto. Prodaja će ići brže, a med se neće kristalisati na rafu (polici) i stvarati anti-reklamu. Med ne sme biti postavljen nisko, manje se vidi, a i ta pozicija može da stvori utisak veće prašnjavosti (pogotovo u našim prodavnicama). Na rafu, ako je moguće, bilo bi poželjno da se ispiše ime, prizime i telefon za kontakt , to uliva sigurnost kupcu da se radi o ispravnom medu.
Svi ovi mali trikovi prodaje su i primenjeni pojedinačno i oni su čak i doneli uspeh u poslu onima koji su ih i primenili. Ovo su samo neka iskustva i ideje srpskih i američkih pčelara.