Reklama
  • Reportaža

Dragocena rumunska iskustva

Nemojte prodavati svoju zemlju u bescenje poručuju susedi.- Dva miliona proizvođača raspolaže sa malim prosečnim posedima od 2,7 hektara.- Rumunija i pored svih velikih kapaciteta i potencijala uvozi preko 70 posto poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Nedavno je grupa od 15 novinara članova Društva agrarnih novinara - DAN bila na studijskom putovanju u Rumuniji. Projektom za edukaciju novinara bilo je predviđeno da se boravi u poseti Temišvaru i okolini kao i da se na primeru stečenih iskustava agrara Rumunije u Evropskoj uniji prenesu zaključci poljoprivrednicima u Srbiji.

Novinari su upoznati profesionalnim usavršavanjem poljoprivrednika, načinom rada firmi naslonjenih na agrarni fonda EU i primerima finansiranja ruralnog razvoja.

Prvi naš kontak sa zvaničnicima naših domaćina bio je u Agenciji za obučavanje poljoprivrednika za konsultacije pri Ministarstvu poljoprivrede i naši sagovornici su bili Anca Stelian i Nikoleta Lupu. Ova državna agencija je osnovana na zahtev EU 1998. godine. Lupu je objasnila način funkcionisanja ovih kancelarija koje su otvorene u svim većim mestima u Rumuniji sa ciljem da stručnjaci zaposleni u njima pomažu i savetuju poljoprivrednike sa svog područja.

Organizovana je i poseta Regionalnoj privrednoj komori gde su nam sagovornici bili dr.ec Stelian Anca, profesor na Temišvarskom univerzitetu i počasni predsednik unije poljoprivrednih proizvođača okruga Timiš Viorel Matei, predsednik asocijacije poljoprivrednih proizvođača Rumunije- FNPAR i član najveće strukovne organizacije poljoprivrednika u EU –''Copa Cogeca'', kao i Petre Mihai, predsednik Unije proizvođača okruga Timiš. Oni su govorili o transformaciji rumunske poljoprivrede od 1989. godine pa do danas i o mnogobrojnim problemima agrara koji nisu nestali ulaskom u EU.

Ovom prilikom pre zvaničnog dela razgovora posebno su istakli da im je veoma drago što su tog dana, dana kada je Srbija predavala kandidaturu za članstvo u EU bili s nama.

S obzirom na to da smo uvek u istoriji dobro sarađivali i da su naše dve države bili prijatelji, naši sagovornici veruju da ćemo i u budućnosti sarađivati. Ovde u okrugu Timiš, tvrde naši domaćini, svi poljoprivrednici su oduvek bili dobri domaćini i Srbi i Nemci i Rumuni. Naši poljoprivredni kapaciteti su veliki, a naš okrug ima najveći broj oranica- 530.000, istakli su.

Velike promene ljudi su doživeli posle '90. godine kada su dobili nazad svoje zemljište. Ali, nisu imali dovoljno mehanizacije da tu vraćenu zemlju i obrađuju, tim pre što je gotovo dva miliona proizvođača imalo male parcele u proseku od 2,7 hektara. To je velika poteškoća. Tako se desilo da su mnogi tu svoju vraćenu zemlju prodali.

Naša vlada i političari nisu reagovali najbolje u vremenima pre pristupa EU. Nažalost, u to vreme nismo imali dobre kadrove koji bi pregovarali u korist poljoprivrede Rumunije. Zato sad imamo neke stvari koje nam ne odgovaraju. Stoga je njihova želja da prenesemo našim poljoprivrednicima da dobro izaberu ljude koji će ih sutra zastupati u EU, i koji će u njihovo ime pregovarati. Nije dovoljno da oni znaju engleski već moraju i da dobro poznaju probleme poljoprivrede, moraju da budu informisani i da znaju da prenesu probleme svojih proizvođača. Ujedno poručuju proizvođačima da nikako ne prodaju svoju zemlju u bescenje, jer cena zemlje doći će na svoje. Zbog njihove rasprodaje sada gotovo sva ta zemlja u rukama stranaca je neobrađena, što predstavlja velike probleme proizvođačima pogotovo što se sa tih parcela šire korovi.

Jedan od sadašnjih problema je taj što nemaju Kvalifikaciju robe na tržištu, nemaju asociajcije za prijavljivanje usluga, kooperacije koje bi obezbedile seme, đubrivo- neophodni repromaterijal, jer samo udruženi i organizovani mogu jeftinije da nabave repromaterijal. Videli su šta po tom pitanju znače evropske asocijacije i kooperacije. Zbog svega toga danas Rumunija i pored svih svojih velikih kapaciteta i potencijala uvozi preko 70 posto potreba za poljoprivrednim proizvodima. Pored toga stvorili su se veliki posrednici koji preuzimaju proizvode i veoma nepošteno pregovaraju sa seljacima i u situaciji kada bi zbog povećanja cena seljaci trebali zaraditi oni ne pristaju na to već odmah uvoze tu istu robu iz inostranstva.

Naši sagovornici su naglasili da imaju i jako dobru saradnju sa Univerzitetom u Beogradu, a i sa našom državom.

Organizovane su i posete dvema farmama. Prva je u Žombolju, a njen vlasnik Eugen Baziluk, direktor firme SB ABELDA DOO koja ima saradnju sa preduzećima u Srbija, ujedno obrađuje 1.000 hektara i ima svu potrebnu mehanizaciju. Eugen je ušao i u posao uslužnog tova svinja ima dva turnusa godišnje – a u turnusu po 8.000 komada tovljenika. Ući će i u proizvodnju ribe. Druga farma je vlasništvo Steva Jorgovana, Srbina iz mesta Sinpetru Mare. Ovaj poljoprivrednik proizvodi ratarske useve na oko 240 hektara.

Imali smo priliku da posetimo i školu za obrazovanje kadrova u poljoprivredi koja se nalazi u mestu Voiteg. Ova škola potpuno je renovirana i osavremenjena sredstvima EU. Obuka i dobijanje sertifikata u ovoj školi neophodni su za sve poljoprivrednike koji žele da konkurišu za dobijanje sredstava iz fondova EU.

Tekst i foto: Nada Dedijer

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!