Reklama
  • Tehnologija

Poljoprivredni otpad kao tekstil budućnosti: Nova šansa za pšenicu i ovas

Tekstilna industrija može postati održivija ako se u proizvodnji vlakana umesto drveta i pamuka koriste ostaci iz poljoprivrede, pokazuje nova studija švedskog Tehnološkog univerziteta u Čalmersu (Chalmers University of Technology)

Pamuk, čija proizvodnja troši velike količine vode i pesticida, već dugo se smatra problematičnim za životnu sredinu. Zbog toga su naučnici poslednjih godina fokusirani na celulozu – komponentu koja se koristi za proizvodnju veštačkih tekstilnih vlakana. Dosad su se ovakva vlakna uglavnom dobijala iz drvene mase, ali švedski istraživači sada nude alternativu: upotrebu poljoprivrednog otpada, tačnije slame pšenice i ljuski ovasa.

2025-psenica-pred-zetvu-smanjeno.jpg (221 KB)
Ilustracija, Foto: Đ.Simović

Studija objavljena u naučnom časopisu RSC Sustainability pokazuje da se tzv. dissolving pulp – posebna vrsta celulozne mase koja se koristi za proizvodnju tkanina – može uspešno dobiti iz ostataka pšenice i ovasa. Istraživači su testirali i pulpu od šećerne repe i krompirovog otpada, ali su ovas i pšenica pokazali najbolje rezultate.

„Ovom metodom pokazujemo da tekstil može da se pravi od otpada iz poljoprivrede, što je značajan korak ka održivoj proizvodnji, posebno ako imamo u vidu da drvo treba čuvati za druge namene, a pamuk nije klimatski prihvatljiv,“ izjavila je prof. dr Diana Bernin, rukovodilac istraživanja i profesorka na Katedri za hemiju i hemijsko inženjerstvo Univerziteta u Čalmersu.

Manje hemikalija, više koristi

U ovom procesu koristi se soda pulping – tehnologija obrade sirovina u natrijum-hidroksidu, koja je manje štetna za okolinu u poređenju sa tradicionalnim metodama. Za razliku od drveta, pšenična slama i ljuske ovasa ne zahtevaju dodatne procese kao što su sečenje ili uklanjanje kore, čime se smanjuju troškovi i zagađenje.

„Lužina koju koristimo ne sadrži toksične supstance, što čini proces ekološki prihvatljivijim,“ naglašava Bernin. „Osim toga, podiže se vrednost samih useva, jer se ostaci koji bi inače završili kao otpad sada mogu koristiti kao sirovina za tekstil.“

Istraživački tim već testira i druge sirovine – poput zaostale mase nakon ceđenja trave (tzv. press cake) – koje takođe obećavaju u pogledu proizvodnje tekstilne celuloze.

Postojeća industrija kao osnova za promene

Jedna od ključnih prednosti ove tehnologije je to što bi se mogla primeniti u već postojećim postrojenjima za preradu celuloze. Umesto ulaganja u skupe nove fabrike, moguće je prilagoditi tehnologiju u postojećim papirnim i celuloznim pogonima, što predstavlja veliku prednost za brzu i ekonomičnu primenu.

„Ako možemo iskoristiti ono što već imamo, to je ogroman korak napred,“ kaže Bernin.

Glavni autor studije, dr Joanna Wojtasz, sada zaposlena u inovacionoj kompaniji Tree To Textile, kaže da rezultati ukazuju na ogroman potencijal poljoprivrednog otpada:

„Ne smemo zanemariti mogućnosti koje nude ovakvi tokovi celuloze. Oni bi mogli da postanu osnova za proizvodnju odeće u budućnosti.“

Nova vrednost za poljoprivrednike

Za proizvođače žitarica, posebno pšenice i ovasa, ovo bi mogla biti dodatna razvojna šansa. U vremenu kada se sve više traže cirkularni modeli proizvodnje, mogućnost da se poljoprivredni otpad koristi za tekstilnu industriju otvara vrata novim izvorima prihoda i diverzifikaciji proizvodnje.

U eri klimatskih izazova, ovakve inovacije ne znače samo ekološku dobit, već i jačanje ekonomije ruralnih područja kroz pametno korišćenje resursa koji su do juče bili – otpad.

 

Chalmers University of Technology – Švedski centar za tehnološke inovacije

Chalmers University of Technology (švedski: Chalmers tekniska högskola) je jedan od najuglednijih tehničkih univerziteta u Skandinaviji i šire, sa sedištem u Geteborgu, Švedska. Osnovan je 1829. godine zahvaljujući donaciji Vilhelma Čalmersa, bogatog trgovca i direktora Švedske istočnoindijske kompanije, po kome univerzitet i nosi ime.

Fokus na istraživanje i inovacije

Chalmers je specijalizovan za prirodne nauke, tehnologiju, inženjerstvo i arhitekturu, s izraženim akcentom na primenjena istraživanja i saradnju sa industrijom. Univerzitet je naročito poznat po radu u oblastima kao što su:

  • energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije

  • materijali nove generacije (npr. nanotehnologija i celulozni materijali)

  • informatika i telekomunikacije

  • automatizacija i robotika

  • biotehnologija i hemijsko inženjerstvo

Jedan od najvažnijih ciljeva Chalmersa jeste razvoj održivih tehnologija, koje doprinose borbi protiv klimatskih promena i promovišu cirkularnu ekonomiju.

Istraživački centri i saradnja sa industrijom

Univerzitet je dom mnogobrojnih centara izvrsnosti i multidisciplinarnih instituta, kao što su:

  • Energy Area of Advance

  • Materials Science Area of Advance

  • Chalmers AI Research Centre (CHAIR)

Chalmers ima jake veze sa švedskom industrijom, uključujući kompanije poput Volvo, Ericsson, SKF i AstraZeneca, ali i sa međunarodnim partnerima i EU projektima. Deo je mreže EuroTech Universities Alliance, zajedno sa vodećim tehničkim univerzitetima Evrope.

Obrazovanje i studenti

Na Chalmersu studira oko 10.000 studenata i radi oko 3.000 zaposlenih, od kojih je više od 1.000 angažovano u istraživačkom radu. Nastava se u velikoj meri odvija na engleskom jeziku, posebno na master i doktorskim studijama, čime se univerzitet pozicionira kao međunarodna obrazovna institucija.

Univerzitet se nalazi među 100 najboljih univerziteta na svetu u oblasti inženjerstva i tehnologije (QS World University Rankings), što ga čini atraktivnim za mlade istraživače i studente iz celog sveta.

 

 

 

Diana Bernin, Assistant Professor in the Department of Chemistry and Chemical Engineering, Chalmers University of Technology, Sweden

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!