Reklama
  • Ratarstvo

Sve teže je proizvoditi suncokret

Suša je samo jedan od problema. Neadekvatni insekticidi pomažu štetnim insektima. Tu je problem i sa pticama. Velika prostorna izolacija otežava proizvodnju semenskog suncokreta

U organizaciji Instituta za ratarstvo i povrtarstvo na Rimskim Šančevima održan je Jesenji dan polja. Dani polja uvek imaju poseban značaj za poljoprivrednike jer je to prilika da, neposredno pred žetvu, vide kako izgledaju usevi, ali i da se upoznaju sa najnovijim sortama i tehnologijama u poljoprivredi.

2025-vladimir-miklic.jpg (157 KB)
dr Vladimir Miklič

Suncokret je ratarska kultura koja bolje podnosi sušu u odnosu na kukuruz i soju. Rukovodilac Odeljenja za suncokret u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo, dr Vladimir Miklič kaže da ta njegova osobina ove godine nije bila dovoljna da se postigne bar prosečan rod.

Mi ovde na demonstracionom polju imamo posejano nekih 40 hibrida suncokreta koji su izabrani za potrebe presvega tržišta Srbije. Naravno, tu su i hibridi za potrebe drugih tržišta na koje Institut za ratarstvo i povratarstvo tradicionalno, izvozi već godinama. Dakle, tu su, i hibridi koji se nalaze u proizvodnji, koji su ove godine bili u ponudi.

Koji su to hibridi?

Kada je u pitanju klasika, odnosno, klasični hibridi, presvega, Ronin, moram reći, koji je naš najprinosniji hibrid, sigurno, i to i ove godine pokazuje. Odličan po prinosu, stvarno, jedan od najboljih hibrida u Srbiji, sigurno. I Kruna, koja ove godine daje odlične rezultate. Za Krunu sa svih terena dobijamo, baš, onako, lepe informacije. Kruna je hibrid koji je nizak, koji je vrlo tolerantan na poleganje i rani je, što je sad dosta popularno.

Šta će u sledećoj sezoni biti u ponudi?

Mi ćemo sledeće godine, verovatno, ponuditi još nešto od klasičnih hibrida, jer se nadamo da će, ako se, ajde da kažem, više bude koristili neki hirbicidi koji mogu da se koriste u klasičnih hibridima nakon nicanja tipa Viballa i tako dalje, onda tu imamo jedan spektar hibrida tipa Veles, Trivun, svi su rani, svi su niži, pa ćemo možda da pokušamo da vidimo da li neki od njih može i Krunu da prevaziđe, da u tom segmentu polako dođe nešto novo, jer ima novih koji čekaju na red, a teško je preskočiti Ronina. Znači, da bi se došli na red, morate preskočiti Ronina, a to nije lak zadatak. Kada su u pitanju ovi najtraženiji hibridi tipa Sumo ili kako ih zovemo Ekspres, odnosno tolerantni na hirbicide grupe sulfonilurea, odnosno tribenuron- metil.

Žetva je odmakla preko 50%, ali ja očekujem da će nešto biti slično nivou prošle godine. Nema onih rekordnih prinosa koji smo imali pre 3-4 godine, umanjenje 10% do 15% otprilike, to je neka procena sada, i vrlo velike lokalne razlike, tako da, možda, čak bude malo manje, godina uopšte nije bila laka. Sad ja govorim o merkaltinoj proizvodnji, u semenskoj su tek problemi.

U našoj ponudi među najboljije svakako spada hibrid 8005, u proseku govorim, naravno, na nekim lokalitetima je bolji bio 8002, to su dva hibrida koje nudimo. I mislim da ćemo izaći verovatno sledeće godine i sa 8003 hibridom, koji je ovde isto prikazan na polju. A takođe, i ove godne u ponudi je NS Sumo. On je ove godine pokazao dobre rezultate, videćemo kako ćemo dalje.

Dakle, imamo novih kandidata koji čekaju. Ipak je naš sortiment, može se reći najmlađi na tržištu Srbije, jer mi se čini da smo najbrže menjali hibride. A da se hibridi moreju menjati, govori i činjenica na našim mikroogledima, gde ovi naši stari hibridi, neću da ih imenujem da im ne bi sad rušili reputaciju, a koji su nekada zaista bili top, ne mogu absolutno više da se mere, iako oni imaju genetski potencijal vrlo visok, ali u ovim uslovima, sa ovim novim bolestima, sa ovim temperaturima, visokim sušom i tako dalje, oni ne drže korak i uvek su tamo u dnu. Dakle, izmena sortimenta je brza, mora biti i brza reakcija izmenu klimatskih uslova.

Da ne preskočimo clearfield.

Da, ove godine su bili hibridi Pegas, pre svega, i Taurus, kao i Smaragd. Na ovom polju, ima dosta novih hibrida, sada su to brojevi, uglavnom, iz nekih tehničkih i praktičnih razloga. Pre svega, zbog toga što imamo problem da ujednačimo imena u Srbiji i na drugim tržištima, morali smo se vratiti brojovima, što meni lično nije baš drago, ja volim više imena, ali, negde, u nekim državama, nailazimo na problem, kada su neka imena u pitanju. U svakom slučaju, tu imamo dosta, jedno 4 - 5, među kojima ćemo ove godine izabrati kandidata, koji će se pojaviti realno, ipak, najranije 2027. jer ćemo ga semenariti sledeće godine.

Izvoz?

Naši hibridi su traženi u Rusiji i Ukrajini i tako dalje. Otporni su na najnovije rase volovoda, u ovom slučaju i rasu G. Da podsetim, mi smo ove godini na ruskom tržijištu bili prvi ili drugi. Reč je o tržištu od 10 miliona hektara. Naravno ima tu problema i zbog embarga i svega. Olejinske hibride mi stvaramo već 23 godine. Njihova tražnja jako varira, ali imamo i konzumnih suncokreta, a to su, znači, pre svega Argonaut, koji nam je sada, lider u ponodi, on je namenljen pre svega za ishranu ptica i najviše ga izvozimo u Francusku, ali sad se sve više traži u Srbiji. Tu je i Leviatan, takođe u ponodi, i imamo jedan novi hibrid, bele boje zrna, zove se Blanka, koji će zameniti postojaći Labud, takođe za ptice, dosta se traži po celoj Evropi. Nekako čini nam se da raste potražnja čak i u Srbiji.

Staro novinarsko pravilo glasi, nikade ne pitaj semenara za rezultate proizvodne godine, ali pošto se toliko dugo znemo, znam da ćete mi dati objektivno mišljenje.

Moje mišljenje je da je ova godina, ova proizvodna sezona, bila izuzetno teška, znači i da nije bila povoljna, čak ni za suncokret, koji, kao što znamo, ipak bolje podnosi ove uslove, visoke temperatura i sušu, u odnosu na neke druge proletnje useve. Naravno, da i njemu smetaju ovi uslovi i dovode do smanjenja prinosa. Imali smo, znači, na početku godine problema, na početku sezone, da se tačno izrazim, dosta padavina. Samo da se podsetimo, nismo mogli da sejemo, onda su se pljuskovite padavine pojavile, pa smo imali dosta pokorice, pa smo imali dosta presejavanja. Imali smo i dosta problema sa insektima, onda smo imali problema sa pticama, što takođe nismo imali jedno vreme, a mi, da podsetim, na tržištu Srbije nemamo ni jedan insekticid za tretman semena. Ili skoro da ne nemamo, sad se nešto pojavilo, ali već par godina mi ne možemo da adekvatno reagujemo. Ili recimo, nešto od repelenata za ptice, nešto postoji, ali nije to kao što je nekad bilo. Naravno, nisu ti repelenti najčešće efikasni, ali ipak pomažu.

Zato je na nekim parcelama osvaren ređi sklop, nego što je to trebalo da bude, a onda dolozi period visoke temperature i suše. Padavine su bile, a to je već nije samo ove godine, vrlo lokalnog karaktera, i onda imamo, i u prinosu se to vidi, bukvalno, variranja od, da kažem, 10 meteri po jutru do preko 20, čak i u bliskim lokalitetima. Moj neki utisak jeste da je ove godine posebno došla do izražaja primenjena agrotehnika, jer se onaj koji je zaista primenio, ipak uspeo da dobije nešto bolji prinos. To se vidi, kada mi imamo neki ogled negde postavljen, gde dajemo ful agrotehniku, pored nas su bile neke parcele, koje su, eto, u istim uslovima, na istom tipu zemjišta, iste padavine, a ipak su bili daleko lošiji prinosi. Više nema biljne vrste koja može, u ovim uslovima, tek tako samo da se, poseje, pa ćemo lako. Nije lako, sklop ostvariti, ajde, sada, korovi, realativno se lako drže pod kontrolom, to stvarno, ne možemo reći da je sa to neki problem, i mi vidimo su njive čistije, naravno, jel, preko 70% našeg, ili, može se reći, 80% tržišta su neki hibridi otporni na hirbicide.

Žetva je odmakla preko 50%, ali ja očekujem da će nešto biti slično nivou prošle godine. Nema onih rekordnih prinosa koji smo imali pre 3-4 godine, umanjenje 10% do 15% otprilike, to je neka procena sada, i vrlo velike lokalne razlike, tako da, možda, čak bude malo manje, godina uopšte nije bila laka. Sad ja govorim o merkaltinoj proizvodnji, u semenskoj su tek problemi.

Kakvi?

Zbog ovako povećenih površina, mi ne možemo više naći prostranu izolaciju, i naši zakonski uslovi su dosta stroži nego onih u Evropskoj Uniji, što je meni zanimljivo s obzirom da mi 85% semena uvozimo od negde, uglavnom sa terena Evropskoj Unije, i onda imamo situaciju da opet sejemo nešto što je proizvodnjeno sa, možda, 500 metara izolacije, što može biti i problem, to nije ta izolacija, da kažem, uopšte naivna stvar, ona je potrebna, ali vi jednostavo više ne možete to da obezbedite. Mi smo zbog tih prostorih izolacija prinuđeni u Srbiji da idemo na neke kasne setve, čak nam ne dozvoljavaju ni vremenske izolacije, odnosno da se mimoiđu u cvetanju, što u principu, po meni, bi trebalo da se dozvoli.

Mi smo se obratili u Ministarstvu sa nekim zahtevima po tomu pitanju, pa se nadam da ćemo sada u narednom periodu, a ide, valjda, i novi zakon o semenu, pa će i novi pravilnici, pa ćemo nešto uspeti da tu implementiramo. I to sad govorim u ime svih semenara. Mi smo, da kažem, kolege u branši, i svi shvatamo da situacija u kojoj mi moramo da ispoštujemo neku veću izolaciju dovodi do toga da se i druge kompanije sele sa svojom proizvodnjem iz Srbije i negde drugde proizvode, gde je lakše obezbediti izolaciju, time naravno, dolazi do gubitaka ne samo za proizvodnju semena, za farmere, nego i za sve koji su u tom lancu, i one koji proizvode hemiju, etikete, vreće, one koji rade aprobacije, to je veliki biznis i šteta je velika.

 

Đorđe Simović

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!