Reklama
  • Agroekologija

Žive laboratorije u borbi protiv dezertifikacije

Degradacija je, kaže, opšti gubitak plodnosti koji pogađa i ravničarske i brdske delove Srbije, dok je dezertifikacija najteži oblik tog procesa, karakterističan za suve regione poput jugoistočne Srbije, gde bujične poplave odnose čitave slojeve zemljišta, a letnje pukotine postaju duboke kao pesnica

Erozija zemljišta, duži sušni periodi i sve učestalije bujične poplave pokazuju da jugoistočna Srbija ulazi u zonu visokog rizika od dezertifikacije, upozorava dr Vesela Tanasković Gassner, naučnica, arhitekta i preduzetnica, međunarodno poznata po projektima regenerativnog pošumljavanja širom sveta.

2025-desertifikacija.jpg (200 KB)
Ilustracija, foto: Tumisu / Pixabay.com

Kao osnivač organizacije ”Afforest for Future”, koja deluje u Austriji i Srbiji, posvećena je transformaciji degradiranih područja u produktivne šumske ekosisteme hrane.

U autorskom tekstu za portal Klima101 naglašava da je razumevanje procesa degradacije ključno za budućnost srpske poljoprivrede. Dr Tanasković Gassner objašnjava da degradacija zemljišta i dezertifikacija nisu isti fenomen.

Degradacija je, kaže, opšti gubitak plodnosti koji pogađa i ravničarske i brdske delove Srbije, dok je dezertifikacija najteži oblik tog procesa, karakterističan za suve regione poput jugoistočne Srbije, gde bujične poplave odnose čitave slojeve zemljišta, a letnje pukotine postaju duboke kao pesnica.

Taj deo zemlje već godinama pokazuje simptome dezertifikacije: produžene sušne sezone, veći broj požara i poplave koje sa strmih terena odnose sve ono što se decenijama gradilo u tlu.

Najugroženija je Nišavska bioregija, oblast koja obuhvata nadmorske visine od 174 do preko 2.000 metara i karakteriše je veoma erozivni crveni peščar. Učestalost bujičnih poplava, prema uporednim podacima, porasla je za oko 400% u odnosu na osamdesete godine, a stope erozije svrstavaju ovaj region među evropske ”hotspotove“.

Takvi trendovi, tvrdi ona, predstavljaju ”tihog ubicu“ plodnosti, buduće bezbednosti hrane i čitavih lokalnih zajednica.

Kaže da se ovaj problem može rešiti dugoročnim sistemskim pristupom koji vraća život u tlo. U praksi to podrazumeva regenerativne i agrošumarske metode, smanjenu obradu zemljišta i pametno upravljanje vodom. U suvim delovima Srbije, poput juga, presudno je zadržavanje svake kapi kišnice kroz konturno oblikovanje terena. Posebnu pažnju skreće na koncept ”živih laboratorija“, terenskih lokacija na kojima poljoprivrednici, istraživači, firme i lokalna zajednica zajednički testiraju rešenja. Ovakav model već funkcioniše u okviru evropskog projekta GOV4ALL, koji je pokrenuo laboratorije u Grčkoj, Španiji i Francuskoj. Svoj sledeći cilj vidi u osnivanju Žive laboratorije Nišava, koja bi, kako kaže, postala „srce regenerativne transformacije jugoistočne Srbije“.

dr Vesela Tanasković Gassner

Zadovoljni ste sadržajem? Prijavite se za besplatan bilten!